Živim u Irskoj već nešto više od četiri i pol godine. Kroz to vrijeme Sv. Patrik je postao i moj svetac’. U njegovom odnosu s Bogom te kroz misiju koju je imao na Zemlji, Irska je igrala presudnu ulogu. Vjerujem da je slično sa mnom, jer je Irska našla trajno mjesto u mojim molitvama još od srednje škole, u vrijeme mog obraćenja. Dok sam još živjela u Zagrebu, Duh je u meni povećavao čežnju za ovim otokom koji mi je sada dom. Godine su prošle prije nego se taj ‘san’ produbio i postao stvarnost. Znajući da je prije mene u Irsku došao netko mnogo većeg značaja, te bio privučen Bogom i Božjim pozivom, pružalo mi je utjehu i stabilnost.

 

 

Patrik nije rođen u Irkoj, već najvjerojatnije u području Velike Britanije koji je nama danas poznat kao Wales. Sa 16 godina bio je otet i doveden u Irsku kao rob. U to vrijeme, kako on sam kaže u svojim Ispovijestima, Patrik “nije poznavao pravoga Boga”. Krist je upotrijebio Patrikovo zatočeništvo za plemenitu svrhu, objavivši se Patriku u samotnim trenutcima čuvanja ovacâ negdje na irskim proplancima. Vjerujem da je Bog jako blizu na ovom otoku, Njegova ljubav za Irskom je izrazito snažna; dugogodišnje molitve su me poučile toj ‘tajni’. Često se pak pitam koliko je ta Ljubav ovdje znana, osobito Njezina dubina. A s druge strane, ovdje sam srela živuće svece, rodom iz Irske i iz drugih zemalja, koji su ojačali moju vjeru te ponekad ‘ne-namjerno’ pomogli mi u (duhovnom) rastu. Neki od njih su došavši u Irsku produbili svoj duhovni život i odnos s Kristom, iako to nije bila namjera njihovog ‘putovanja’. Može se reći da su bili iznenađeni Božjim dodirom nad Irskom, što ih je privuklo bliže Njemu. Tko zna, možda su neki koji su rođeni ovdje toliko navikli na ono što imaju, da to nekad ni ne primjete, pa žive nesvjesni da Bog živi s njima. No ta zamjedba nije ograničena na Irsku – i u Hrvatkskoj se Bog ‘krije’! Pogledajte samo našu obalu, more, otoke, planine, proplanke, ravnice, ljude; ta ljepota ne može opstati bez da daje slavu Ljepoti onoga koji ju je stvorio, a mi ponekad nismo toga svjesni. No ipak, uvjerena sam da je Sv. Patrik bio svjestan te Prisutnosti i Ljubavi, tako da i u trenutcima u kojima sam o tim tajnama mogla više moliti nego pričati, znala sam da nisam sama.

Na takozvani ‘Saint Patrick’s Day’ koje se obilježava 17.3. svake godine, sad već diljem svijeta, čini se da samo u crkvenim krugovima možemo čuti o Patrikovu životu i ljubavi koju je imao za Krista. Dan skoro pa nema prevelike veze sa onim čije ime nosi. U Ispovijestima Sv. Patrik kaže, “Što da uzvratim onome koji mi je iskazao toliko dobra? Što mogu reći ili obećati svome Gospodinu, kad svaki dar koji imam dolazi od Njega? (…) Jedino što ga molim je da se ne dogodi da moram ostaviti Njegove ljude, koje je on sebi prisvojio na kraju Zemlje. Molim Boga za ustrajnost, te da mi udjeli milost da ostanem Njegov vjeran svjedok do dana mog odlaska s ovog života”. Patrik je ikona osobe koja je pokazala puninu Kristove ljubav ljudima ovoga otoka, i kroz zajedinštvo svetih on to i dalje čini. Njegova misija i značaj nisu dio prošlosti. Naprotiv, on koji je živio stoljećima prije nas, u drugačijoj Irskoj, ima štošta za reći i nama danas.

Prije svega, Patrik može biti poticaj i ohrabrenje osobito crkvi u Irskoj, pa i drugdje, da obnovi svoje hrabro svjedočenje Onoga koga navješta. Nažalost, često smo se odricali biti ‘hrabri’ ne bismo li izbjegli biti neshvaćeni. A opet, samo istinski autentično svjedočenje koje izlazi iz dubokog integriteta će donijeti veće poštovanje ljudi. S druge pak strane, Patrika nisu svi razumijeli niti podržavali u njegovo vrijeme. Neki su se, naprotiv, strogo protivili njegovoj misiji progoneći one koji su se po njemu obratili Kristu. Jesmo li mi, Crkva današnjice, nedovoljno izazovni u svojem navještanju? Isus je bio ‘tvrd orah’, Patrik možda također, a mi - barem ovdje na zapadu - smo ponekad samo ‘kulturni’. Uvjerena sam da u Crkvi i nama samima postoji potencijal koji nadilazi ono što vidimo u današnje vrijeme. Ne mislim pritom nužno na skandale koji su nedavno izašli na vidjelo. Naprotiv, ti skandali iako izrazito bolni i ponižavajući mogu doprinjeti dubinskoj obnovi Crkve. Naravno, već godinama određene lokalne zajednice te pojedinci diljem Irske istinski i hrabro žive Božji poziv, te su doista vidljivo Tijelo Kristovo. U Hrvatskoj i drugdje također susrećemo svjedoke koji se ne stide Kristova imena. Patrik je takvima ohrabrenje da nastave slijediti Krista. Ipak, svatko od nas je pozvan odazvati se tom pozivu. Crkva je misijska u svim svojim aspektima, a Sv. Patrik nas može ohrabriti da otkrijemo svoju misiju u novoj punini.

Uz to, Patrik nije samo za Katolike! Iako može zvučati neobično, on bi čak mogao pomoći Katolicima i Protestantima da se približe jedni drugima. Prije nekoliko godina inspirana Patrikovim Ispovijestima, napisala sam pjesmu ‘Patrik, sanjar svetih snova’ za koju je moja prijateljica iz Sjeverne Irske, Protestantica, rekla kako bi pjesma mogla poslužiti Protestantima da otkriju istinskog Patrika. Pretpostavljam da je mislila da kada bi znali koliko je bio usmjeren prema Kristu, kako je bio misijski iliti evanđeoski nastrojen, onda bi ga oni shvaćali i kao ‘svojega’. S druge pak strane, nama Katolicima bi Patrikov život mogao biti inspiracija da iznova otkrijeno i obnovimo svoj pravi identitet.

Patrik nas, također, može ohrabriti da produbimo svoj odnos s Bogom po Kristu. Bog nam se obraća na razne načine, a jedan od Njegovih omiljenih jezika ljubavi jest tišina. Ako nam je život pun buke, potraga za tišinom djelovat će nam kao nedostižna i teško ostvariva disciplina. Ipak, ta potraga može se pokazati kao vrijedna vježba susretanja Boga u Njegovom skrovištu. Kroz to Krist nas uvodi u dublje zajedništvo s Ocem po Duhu Svetomu. Patriku je vjerojatno bilo lakše pronaći tišinu jer u njegovo vrijeme nije bilo toliko žurbe i buke, no nije nemoguće niti da mi u naše vrijeme kultiviramo nutarnju tišinu. Tako možda naiđemo na dotad nepoznata blaga, blaga koje je Bog sakrio u tišinu ljudskog srca. To je avantura vrijedna svakog pokušaja!

Ipak, dok slavimo Patrikov dan ove godine, možda ne trebamo mijenjati planove, već radije pokušat kultivirati svjesnost Kristove prisutnosti među nama, u ljudima koje susrećemo, u nama tko god ili gdje god bili. Popularna crkvena pjesma, inspirirana Patrikovim životom, kaže nešto poput ovoga “Nek je Krist ispred mene, u meni, pokraj mene, Kralj srca mog. Nek je Krist u riječima onih koji o meni govore, Krist sveprisutan”. Naći mjesto za Boga na Patrikov dan, bio bi dobar početak dati danu njegov značaj. Na završetku svojih Ispovijesti Patrik nam daje savjet da se ne usredotočujemo previše na njegovu popularnost, koliko na Boga koji ga je vodio. Patrik kaže, “Nek vaš zaključak i opće mišljenje bude utemeljeno na pravoj istini – da je moj uspijeh bio dar od Boga”. Kroz naše krštenje te time što smo stvoreni na sliku Božju, Krist se nastanio u nama. Moja je molitva da u svakome od nas poraste svijest o Božjoj ljubavi, te da nikad ne ispustimo iz vida Njegovu prisutnost koja nas prati. Želim vam svima ‘sretan’ Dan Sv. Patrika! Beannachtaí na féile Pádraig dhuit!