Iridologija se bavi pregledavanjem šarenice oka radi dijagnosticiranja zdravstvenog stanja. Osobito je popularna u SAD-u i Njemačkoj. Ta je metoda stara najmanje stotinu godina i temelji se na pretpostavci da se bolesti mogu očitovati u različitim dijelovima šarenice. Suvremenu je inačicu razvio mađarski liječnik Ignatz von Peczely. Pronašavši sovu slomljene noge, opazio je u šarenici jednog njezina oka tamnu crtu. Kako se sova oporavljala u njegovu vrtu, ta je crta blijedjela. Von Peczely je povjerovao kako se na šarenici može vidjeti bolest. Veterinari koji su specijalisti za ptice nikada nisu otkrili nešto slično.
Iridolozi vjeruju kako je šarenica podijeljena na polja, od kojih svako odgovara nekom dijelu tijela. Konkretni se dijelovi šarenice pripisuju različitim organima i tkivu. Ako, primjerice, zamislite da je oko sat, promjene na bubrezima vidjet ce se u desnoj šarenici na mjestu gdje se mala kazaljka nalazi u pet sati i trideset minuta, a promjene na štitnjači moći ćete vidjeti ondje gdje se mala kazaljka nalazi u dva sata i trideset minuta.
Iridologija se, čini se, temelji na znanstvenim spoznajama o tome da neke bolesti, kao što je reumatoidni artritis, uzrokuju vidljive promjene na šarenici. Ali kod takvih bolesti dolazi do promjene na cijeloj šarenici, a ne samo u jednom zasebnom polju, kao što kaže iridologija.
Tvrdnje
Iridolozi tvrde kako mogu dijagnosticirati bolesti najrazlicitijih tjelesnih organa – s pomoću izravnog pregleda šarenice ili s pomoću fotografija. U Fulderovom se Priručniku za komplementarnu medicinu (Handbook of Complementary Medicine) tvrdi kako je iridologija »naturopatima najdragocjenije dijagnostičko sredstvo«. Iridolozi tvrde kako mogu odrediti koji bi se organ u budućnosti mogao razboljeti, jer vjeruju kako se slabosti i abnormalnosti mogu vidjeti u promjenama na šarenici i prije pojave simptoma.
I neki drugi praktičari alternativne medicine tvrde da na sličan način mogu dijagnosticirati bolesti pojedinih organa. Neki to, primjerice, čine prema obliku jezika, tabana, dlana i ušiju, ili prema pulsu.
Putujući iridolozi posjećuju dućane sa zdravom hranom i konvencije iridologa te snimaju šarenice klijenata u krupnom planu. Zatim proučavaju fotografije i ljude izvješćuju o svojoj dijagnozi. Često preporučuju biljne lijekove, koje prodaju. Kupci obično kupe što god im se čini primjerenim za sprječavanje bolesti kojoj su skloni, ili za liječenje postojeće bolesti. Takve putujuće iridologe često preziru iridolozi koji rade u ordinacijama, u uvjetima koje smatraju znanstvenijima i profesionalnijima.
Rezultati znanstvenih istraživanja
Pregled iz 2005. navodi sedamnaest pokusa s iridologijom. Svi kontrolirani pokusi, kojih većina nije bila slijepa, pokazali su da je iridologija valjano dijagnostičko sredstvo . Ali četiri kontrolirana pokusa u tom pregledu pokazala su suprotno. U jednom su pokusu iz 1979. tri iridologa pregledavala fotografije šarenica pacijenata, koji su imali tešku bolest bubrega, ili su bili zdravi. Jedan od ispitanih iridologa bio je stručnjak svjetskoga glasa, koji je u to doba napisao vrlo cijenjenu knjigu o iridologiji. Nijedan od njih trojice nije točno, sa statističkom pouzdanošću, ustanovio koji pacijenti imaju bolest bubrega. Rezultati nisu bili nimalo uspješniji, no što bi bili pri slučajnom pogađanju. Iridolog s najboljim rezultatima točno je odgovorio samo na 2,5 posto pitanja određujući ima li osoba bolest bubrega (potvrđenu konvencionalnim pretragama). Tri su oftalmologa pregledala iste fotografije te postigla rezultate slične iridolozima. Najbolji je oftalmolog točno dijagnosticirao bolest bubrega u samo 3 posto pokušaja. Standardne konvencionalne pretrage, naprotiv, danas tu bolest bubrega dijagnosticiraju s točnošću od 98 posto (s pomoću plazma kreatinina).
Još je u tri istraživanja, navedena u časopisu, objektivno ispitana iridologija, i rezultati su bili slični. U jednom istraživanju, od tri ispitana iridologa nijedan nije opazio da je jedna fotografija bila fotografija staklenog oka. Jedno je istraživanje 2005. provedeno jer su neki iridolozi tvrdili da mogu dijagnosticirati rak, i to jednako precizno kao i biopsijom tkiva te u vrlo ranoj fazi. Iskusni je iridolog znanstvenicima rekao koje vrste raka najuspješnije dijagnosticira. Od 110 sudionika, 68 ih je potvrđeno imalo jednu od pet vrsta raka koje je iridolog naveo. Četrdeset dvoje ostalih sudionika nisu imali rak. Iridolog im je pregledao zjenice te rekao kako je rak dijagnosticirao u 93 primjera. O kojoj je vrsti raka riječ, pogodio je u samo tri slučaja.
Upozorenja
Iridologija se čini neškodljivom jer praktičari samo pregledavaju oči. Ali može štetiti ako se iridologijom koristimo umjesto djelotvornim dijagnostičkim sredstvima. Od 110 pacijenata u spomenutom pokusu, samo je trima postavljena točna dijagnoza. Da su se nadalje liječili (ili da se nisu liječili) prema preporukama iridologa, to gotovo nikome ne bi koristilo. Moglo im je, štoviše, i vrlo naštetiti.
Općenito uzevši, iridolozi ce nekim teškim bolesnicima reci kako nisu bolesni, što ce odgoditi djelotvorno liječenje. Drugima ce reci da imaju bolest koju nemaju, pa ce se brinuti i trošiti novac zbog pogrješne dijagnoze. A što je najgore, takva netočna tvrdnja može se zbog moći sugestije razviti u ispunjeno proročanstvo. Netočne tvrdnje imaju praktične posljedice – štetno utječu na zdravlje te troše novac i vrijeme. Iridologijom se, osim toga, neki koriste za prodavanje biljnih lijekova, a oni mogu štetiti osobi kojoj nisu ni bili potrebni. Preporuke Iridologija se temelji na načelima koja se kose s potvrđenim znanstvenim spoznajama i pristupima. Objektivni su pokusi pokazali da je nepouzdana. Nema razloga za trošenje vremena i novca na iridologiju.
Terapija je ...
Znanstveno upitna za sve indikacije.
Nadriliječništvo uvijek, katkad i prijevara.
Tekst je preuzet iz knjige Alternativna medicina (autori dr. sc. Dónal O’Mathúna i dr. Walt Larimore)u izdanju STEPressa. Više o knjizi kao i cijelo prvo poglavlje možete naći na www.stepress.hr
