Svako ljudsko biće osjeća potrebu za ljubavlju i slobodom. Ali svatko od nas će uložiti različitu količinu truda da bi ih postigao. Što osoba više želi osjetiti ljubav i slobodu, to će dalje ići da bi ih dobila. Jeanne (Émilie Dequenne) je mlada Parižanka koja živi s majkom Louise (Catherine Deneuve). U svojoj indiferentnoj potrazi za poslom Jeanne upoznaje Franka koji je hrvač te se bavi rolanjem kao i ona (Nicolas Duvauchelle). Iako Louise smatra Franckov izravan pristup agresivnim, Jeanne se divi njegovoj odlučnosti da učini sve što je potrebno da postgne svoje ciljeve. Franck i Jeanne se ubrzo zaljube i počnu živjeti zajedno. Iako Jeanne nije svjesna toga, njihov stan leži iznad skladišta u kojem se čuva droga.
Jeanne se uselila k Francku jer joj je pokazao ljubav kakvu ona nikad nije iskusila. Ta ju je ljubav zaslijepila te ne može vidjeti stvarnost njegovih postupka. Franck je svjestan rizika koji uključuju posao čuvara droge, ipak, taj mu posao osigurava mjesečne prihode koji su potrebni za njihov zajednički život. Iako ljubav uključuje rizike, nisam siguran da posao čuvara droge spada u takve rizike. Franck namjerno izlaže Jeanne opasnosti samo da bi mogao biti s njom. Također, Jeanne laže Francku da bi zadobila njegovu ljubav. Iako je on svjestan njezinog kompulzivnog laganja, zanemaruje ga jer ju želi posjedovati i učiniti svojom. To je sebična ljubav koja prvenstveno gleda samo na vlastito zadovoljstvo i čini sve što treba da bi se to ostvarilo.
U međuvremenu, Louise se povezala sa starim prijateljem, Židovom Samuelom Bleisteinom (Michel Blanc) koji je uspješni odvjetnik. Kada je Jeanne uzdigla svoje laganje na novu razinu, stvorivši priču o tome kako je bila napadnuta u vlaku, Louise prepoznaje laž. Obraća se Samuelu za pomoć s ciljem da Jeanne prizna svoju laž. Samuel ih poziva k sebi na selo, da žive zajedno s njegovom obitelji, nadajući se da će izvući istinu iz Jeanne. Jedne večeri, skrivajući se od kiše u pećini zajedno s Samuelovim unukom, Nathanom (Jérémy Quaegebeur), Jeanne priznaje da je lagala kako bi zadobila ljubav drugih, ali da joj nije uspjelo. Većina je povjerovala njezinoj priči te su policija i vlada započele istragu o tome. Najbolje što su joj ponudili je bilo suosjećanje, ali ne i ljubav. Njezina djela su također rezultirala razočarenjem i nepovjerenjem onih koji su vjerovali njezinim lažima. Dakle, bez obzira jesu li ljudi povjerovali njezinoj priči ili ne, to nije dovelo do ispunjenja njezinog krajnjeg cilja.
Želimo li i mi zadobiti ljubav drugih? Zašto imamo tako jako želju da volimo i budemo voljeni? Biblija nam govori da nas je Bog stvorio na svoju sliku (Postanak 1:27); također nam govori da je Bog ljubav (1 Ivanova 4:8). Kao nosioci slike Božje, ljubav i težnja za ljubavlju su u srži našega bića. Iako je Bog stvorio ljude sa sposobnošću da pokažu i cijene savršenu ljubav, stvari kao sebičnost i žudnja kvare doživljaj ljubavi kod mnogih ljudi. Kao i u mnogim područjima života, grijeh je zamračio naše razumjevanje ljubavi. Isto tako, naše ideje o tome kako postići ljubav su također postale pogrešne. Biblija laganje naziva grijehom i govori da je Bog savršen i bezgrešan. Nešto tako strano Božjem karakteru kao što je laganje, ne bi smjelo biti korišteno za stjecanje nečeg tako čistog kao što je ljubav. Ona je u svojoj prirodi nesebična, i činjenica da je vidimo prvenstveno kao nešto što se treba primiti, a ne ponuditi, pokazuje koliko je ideal nisko pao.
Nekolicina likova u filmu također traži slobodu. Jeanne je prva koja je to pokazala iselivši se iz kuće svoje majke kako bi započela samostalan život s Franckom. Tu su i ostali likovi koji iskazuju želju za slobodom od društvenih ograničenja. Najprije Louise kaže Samuleu da se ne želi ponovno udati: „Vidiš, bez obaveza se osjećam snažnije, slobodnije. „Učiniti to službenim“ zvuči tako strašno.“. Nathan prigovara: „Imam moderno, liberalno obrazovanje, ali zapravo nisam slobodan.“ Osjeća se opterećeno željom da zadovolji očekivanja svojih roditelja.
Potraga za slobodom je vrlo važna, ali neka ograničenja postoje s razlogom. Živimo u društvima koja imaju svoje vlastite granice. Neke od njih su nastale iz razumnih ideja, ali su kasnije dovedene do smiješnih krajnosti (kao što su zakoni vezani za zdravstvo i sigurnost u Velikoj Britaniji, neki bi rekli), i preispitivanje takvih granica bi mogla biti dobra stvar. Ali druge, kao na primjer poštovanje prema roditeljima ili braku – koje su djelom izgubile svoje značenje, barem na Zapadu – su smjernice koje imaju vrijednost.
Zbog loše odigranog pokušaja da se postigne sloboda, danas živimo u poremećenom svijetu. Bog je prvim ljudima dao samo jednu zapovijed koju su oni prekršili u želji da budu slobodni. Zbog toga što su bili neposlušni Bogu, dopustili su grijehu da uđe u svijet te da uništi kako njihov međusobni odnos temeljen na ljubavi, tako i njihovu ljubav prema Bogu. Ironično, umjesto da im donese slobodu koju su tražili, grijeh ih je zapravo zarobio u sebičnost i životu bez Božje savršene ljubavi. Od tad, svi su njihovi potomci također morali živjeti u posljedicama grijeha.
Grijeh ljudi ne utječe na Božje savršenstvo ili njegovu savršenu ljubav prema nama. To je najjasnije pokazao poslavši svog sina da umre i premosti jaz koji je nastao kada smo postali neposlušni. Smrću njegova sina plaćena je cijena koju bismo inače mi morali platiti. Da bi zadobili Božju ljubav, ne trebamo lagati kao Jeanne. Bog nas prihvaća usprkos našim nedostacima. Za razliku od Francka, Bog je pokazao savršenu požrtvovnu ljubav trpeći umjesto nas.
Sve što trebamo učiniti je prihvatiti da je Bog napravio sve kako bi platio za naše grijehe da bismo mi primili savršenu ljubav s kojom nas želi obasipati. Božja nam milost također daje savršenu slobodu, ali to ne znači da bismo trebali nastaviti griješiti. On nam nudi šansu da se oslobodimo grijeha, znajući da nas grijeh zarobljava te uništava međusobne odnose i odnose s njim samim. Stvorio nas je kako bismo imali odnos s njim i platio cijenu potrebnu da se izbriše grijeh koji nas razdvaja od njega. Možda prava sloboda leži u prihvaćanju svrhe za koju smo stvoreni.
Članak je prvi puta objavljen na Damarisovoj web stranici Culturewatch (www.culturewatch.org). Objavljujemo ga uz dopuštenje autora. Autor: Richard Blakley
