<STEP grupa: "Vjera i razum" UTORAK 29.3.2011. u 20:00>
<Tema: Apsurdnost života bez Boga>

Nietzsche je itekako razumio što predstavlja smrt Boga. U svom djelu „Vesela znanost“ (1882) on piše o luđaku sa svjetiljkom koji po tržnici traži Boga. Mnogi, koji su stajali tamo, nisu vjerovali u Boga i nastao je smijeh i ruganje. Posprdno su ga ispitivali gdje je Bog, da li se možda izgubio ili ga je strah? Je li možda otputovao? A onda ih prostrijeli pogledom i reče:

''Kamo je otišao Bog? Reći ću vam! Mi smo ga ubili – vi i ja! Svi smo mi njegovi ubojice!' Ali kako smo to učinili? Kako smo uspjeli ispiti more? Tko nam je dao spužvu da izbrišemo cijeli obzor? Što smo uradili kada smo odvojili ovu zemlju od njenog sunca? Prema čemu se sada kreće? Prema čemu se mi krećemo? Odmičemo li se od svih sunca? Zar padamo neprestano? Unatrag, postrance, prema naprijed, u svim smjerovima? Postoje li još gore ili dolje? Zar se nismo izgubili kao u beskonačnom ništavilu?

Zar ne osjećamo dah praznog svemira? Zar nije postao hladniji? Zar se noć neprestano ne obrušava na nas? Zar ne trebamo paliti svjetiljke ujutro? Ne bi li se morale svjetiljke zapaliti dopodne? Ne čujemo li još ništa od buke grobara koji pokapaju Boga? Ne vonja li nam još ništa od truljenja Božjeg? – i bogovi trunu? Bog je mrtav! Bog ostaje mrtav! A mi smo ga ubili! Kako da se utješimo mi ubojice nad ubojicama? Ono najsvetije i najmoćnije što je dosad posjedovao svijet iskrvarilo je pod našim noževima – tko li će s nas sprati krv? U kojoj se vodi možemo očistiti? Kakve ćemo okajne svečanosti, koje svete igre morati izumiti?''[1]

Svjetina je začuđeno, u tišini, zurila u luđaka. Luđak naposljetku baci svjetiljku o pod. „Došao sam prerano“, reče, „ovaj strašan događaj je još na putu – još nije došao do ljudskih ušiju." I doista, mnogi dan danas ne razumiju što znači smrt Boga, ne razmišljaju o posljedicama tog događaja. A kad ljudi budu doista razumjeli posljedice tog događaja, piše Nietzsche, nastupit će doba nihilizma – uništenje svakog smisla i vrijednosti u životu.

Nietzscheov ateizam nije lakomisleni ateizam, već je to ateizam s posljedicama. Ne postoji ništa što može nadomjestiti gubitak Boga, to je ono što Nietzsche tvrdi. On je prepoznao što predstavlja gubitak Boga; razaranje svih temelja i lutanje kroz beskrajno ništa.


<STEP grupa: "Vjera i razum" UTORAK 29.3.2011. u 20:00, Horvaćanska 31D> <Dobrodošli!>


[1] Nietzsche, Friedrich. Die fröhliche Wissenschaft, Zweites Buch, Aphorismus 125 „Der tolle Mensch“