Riječ „priroda” (eng. nature) se odnosi na fizički svijet u svom normalnom obliku. Ako je nešto „prirodno”, misli se na nešto što nije izmijenjeno ljudskim (inteligentnim) djelovanjem. Mnogi od nas vole „prirodu”, nedirnutu divljinu, svijet šuma, rijeka, planina i livada. Riječ naturalizam je riječ srodna, ali ipak drukčijeg značenja. Naturalizam je vjerovanje da je u konačnici priroda sve što postoji te da „priroda” u suštini neizmjenjena od svega osim od sebe same. Drugim riječima, sama se priroda smatra konačnom zbiljom.
Priroda je dinamična i aktivna, ali prema naturalizmu ne postoji ništa što nadilazi prirodu, a što stoji u kauzalnoj vezi s prirodom. Ili nema Boga ili Bog nema nikakvog utjecaja na prirodu. Neki bi rekli da se sama priroda može smatrati stvarateljskim bićem. Naturalizam tvrdi da je život na Zemlji nastao iz prirodnih tvari prirodnom selekcijom a svrha je prirodna. Ne postoji zbilja koja se naziva „nadnaravno”. Duhovna zbilja je prema naturalizmu ili iluzija ili se radi samo o iznimno složenoj ili neobičnoj zbilji prirode.
Svi smo postavili pitanje ili smo ga čuli: Tko je stvorio Boga? Sve za što znamo ima početak i postalo je od nečega drugoga. Svako tko čita ovaj članak je postao od svojih roditelja. Ali što je sa Bogom? Tko je uzrokovao Njegov početak i kada?
Prije ili kasnije većina nas je postavila pitanje „Kako je Bog postao?“ Pitanje je ustvari inteligentno i otkriva dubinu misli pitaoca. Za razliku od nas, Bog nije imao početak. On je uvijek postojao. Ali kako je to moguće? Što je radio prije nego li je stvorio nebesa i zemlju? Kakvo je bilo Njegovo postojanje?
Postoji stara usporedba o šest slijepih hinduista koji dodiruju slona. Jedan slijepac je dotaknuo slona sa strane i rekao da je to zid. Drugi slijepac je dotaknuo slonovo uho i rekao da je to ogromni list na stablu. Treći slijepac je dotaknuo slonovu nogu i pomislio da je to deblo. Četvrti slijepac je uhvatio slona za surlu i rekao da je to zmija. Peti slijepac je dodirnuo kljovu slona uvjeren da je riječ o koplju. Šesti slijepac je držao u ruci slonov rep i smatrao ga užetom. Svi sljepci su doticali istu stvarnost, ali su je razumijeli drugačije. Svi su imali pravo interpretirati na svoj način ono što su doticali, ali bio je to isti slon.
Ljudi su koristili ovu staru usporedbu da iskažu svoje mišljenje ili svjetonazor da niti jedna religija nije jedini put do Boga (pluralizam). Pluralisti vjeruju da je put do Boga širok. Suprotno stajalište je da je samo jedna religija zbilja ispravna (ekskluzivizam).
Priča o slijepcima i slonu opće je poznata, no postoji i manje poznata verzija o slijepcima koji u paralelnom svemiru posjećuju zoo(loški vrt). Ova druga priča je puno zanimljivija i, rekao bih, puno više prosvjetljujuća. Za one koji nisu upoznati s tradicionalnom pričom o slijepcima i slonu, evo je:1
Tradicionalna priča o slijepcima i slonu
Šest slijepaca susreće slona – iako priča ne spominje kako su znali da je to slon. Prvi mu dodiruje trup i kaže da je slon poput palminog stabla, drugi mu dodiruje bok i kaže da je slon poput grubog zida. Još jedan mu opipava rep i kaže da je slon poput komada užeta. Svaki dolazi u dodir s drugim dijelom slona2 i uvjeren je da je njegovo vlastito objašnjenje točno te da su drugi u krivu. Nitko od njih ne shvaća da svi doživljavaju samo jedan dio slona i da nijedno od njihovih objašnjenja nije potpuno.
Na isti način, tvrdi se, različita religiozna iskustva dosežu različite dijelove „Boga“, ali ne uspijevaju shvatiti da je svaki samo dio potpune istine. Problem s ovom interpretacijom ove prispodobe najbolje je sročen u pitanju: Kako tumač priče zna da je svaka religija samo dio cjelokupne zamisli Boga? Da bi se to znalo, trebalo bi se moći vidjeti Boga u cijeloj njegovoj punini i razumjeti kako svaka religija odražava samo dio te potpune slike.
Svjetonazor je zbir pretpostavki (koje mogu biti istinite, poluistinite ili potpuno neistinite), kojih se držimo (svjesno ili podsvjesno, dosljedno ili nedosljedno), o temeljnome ustrojstvu našega svijeta.
Svatko od nas tko želi biti potpuno intelektualno svjestan trebao bi moći ne samo ustanoviti svjetonazor drugih ljudi, već i biti svjestan vlastitog svjetonazora - zašto ga je prihvatio/la i zašto ga u svjetlu tako brojnih mogućnosti smatra istinitim. Ovdje su pitanja koja će vam pomoći u tome.
