Priča o slijepcima i slonu opće je poznata, no postoji i manje poznata verzija o slijepcima koji u paralelnom svemiru posjećuju zoo(loški vrt). Ova druga priča je puno zanimljivija i, rekao bih, puno više prosvjetljujuća. Za one koji nisu upoznati s tradicionalnom pričom o slijepcima i slonu, evo je:1
Tradicionalna priča o slijepcima i slonu
Šest slijepaca susreće slona – iako priča ne spominje kako su znali da je to slon. Prvi mu dodiruje trup i kaže da je slon poput palminog stabla, drugi mu dodiruje bok i kaže da je slon poput grubog zida. Još jedan mu opipava rep i kaže da je slon poput komada užeta. Svaki dolazi u dodir s drugim dijelom slona2 i uvjeren je da je njegovo vlastito objašnjenje točno te da su drugi u krivu. Nitko od njih ne shvaća da svi doživljavaju samo jedan dio slona i da nijedno od njihovih objašnjenja nije potpuno.
Na isti način, tvrdi se, različita religiozna iskustva dosežu različite dijelove „Boga“, ali ne uspijevaju shvatiti da je svaki samo dio potpune istine. Problem s ovom interpretacijom ove prispodobe najbolje je sročen u pitanju: Kako tumač priče zna da je svaka religija samo dio cjelokupne zamisli Boga? Da bi se to znalo, trebalo bi se moći vidjeti Boga u cijeloj njegovoj punini i razumjeti kako svaka religija odražava samo dio te potpune slike.
Nadopunjena verzija priče o slijepcima i zoološkom vrtu
Evo alternativne verzije priče, koja meni zvuči puno točnije što se tiče potrage čovječanstva za Bogom.
Šestero slijepaca3 u potrazi je za slonom kako bi otkrili kakav je on. Stoga posjećuju zoološki vrt4 i razdvoje se u različitim smjerovima, otkrivajući životinje s kojima dolaze u dodir. Jedan čovjek ode do prve životinje na koju naiđe – deve koju se može jahati. On odlučuje da je to slon. Nakon temeljite istrage, zaključuje da su slonovi dlakavi, s dvije grbe na leđima, lošeg zadaha i dugih tankih nogu. Drugi slijepac zaobilazi slona, ignorirajući natpis do njega na Brailleu. Uskoro nakon toga, on nailazi na noja i zaključuje da je to slon, s perjem, dvije noge i prilično opasnim kljunom. Treći i četvrti čovjek imaju jednako neplodne susrete s drugim životinjama. Peti slijepac završava kraj ograde slonovog prostora i, nesvjestan svega drugog oko sebe zbog glasnoće svog iPoda, zaključuje da je slon poput dvorca, s četiri stupa koji podržavaju oklopljene zidove i dva koplja koja strše naprijed s obje strane velike šuplje cijevi, koja se sigurno koristi kako bi se očistio od svojih neprijatelja.
Malo kasnije, zadnji slijepac također stiže do slonovog prostora, nakon što je pročitao Brailleove natpise raštrkane po zoološkom vrtu i pitao mnoge prijateljski nastrojene čuvare kako bi se osigurao da je stvarno na pravom mjestu. Tražeći svoj put oko slona, ovaj čovjek mumlja sam sebi, „Pitam se kakav je slon zapravo.“ Na njegovo čuđenje, čuje odgovor, „Ako stvarno želiš znati, pokazat ću ti“. Istog trena, vid mu se razbistri i on vidi cijelog slona. Počinje s njim iskreno pričati do vremena za zatvaranje zoološkog vrta, saznajući tako sve što slon misli o zoo-u, posjetiocima i okolini. U isto vrijeme, taj čovjek pažljivo uočava sve slonove karakteristike.
Pri sastanku s prijateljima u autobusu na putu doma, šesti čovjek otkriva da njegovi prijatelji imaju drugačije, čudne ideje o tome kakav je slon, ali nijedan od njih nema pojma o tome kakav je slon uistinu. Slijepac im objasni o svom vlastitom susretu sa slonom – ne samo kakav je to osjećaj, nego da susret sa slonom može doslovno otvoriti njihove oči i otkriti im unutarnju prirodu slona. Neki mu povjeruju i vrate se u zoološki vrt da sami susretnu slona. Drugi ga ignoriraju, te nastavljaju slušati svoje iPodove ili ga otpišu kao luđaka.
Pouka priče5
Većina slijepaca uopće nije susrela slona – usprkos znakovima i čuvarima zoološkog vrta koji su davali upute. Od onih koji jesu, jedan je dobio samo ograničeno razumijevanje slona – dok su svjetovna zadovoljstva i brige zagušili riječi slona. Samo je jedan čovjek stvarno susreo slona, tako da je bio otvoren onome što mu je slon htio otkriti.
U potrazi čovječanstva za Bogom, ljudi se sami mogu spoticati okolo, tražeći ono što se ni sami ne mogu nadati da će shvatiti. Uistinu, mnogi traže na apsolutno krivom mjestu, ignorirajući znakove koji ukazuju na jednog pravog Boga, dok su drugi previše zaposleni odvraćanjem vlastite pažnje od životnih stvarnosti na razna zadovoljstva i aktivnosti. Ljudske različite interpretacije Boga nisu nužno vidovi jedne istine, nego opisi potpuno različitih stvari – ne slona, nego deve ili noja.
1. Priča se javlja u mnogim oblicima te se čini da postoje i budističke, hinduističke, muslimanske i džainističke verzije. U devetnaestom stoljeću američki pjesnik John Godfrey Saxe (1816-1887) prenio ju je u stih te je to vjerojatno danas najpoznatija verzija. Možete joj pristupiti ovdje.
2. Jedna nadopuna priče koju je izradio američki karikaturist Sam Gross govori o još jednom slijepcu koji nailazi na mali humak blizu slona i zaključuje da je slon mekan i kašast (te vjerojatno i smrdljiv).
3. Možda bi ovdje trebalo pisati „vizualno izazvani ljudi“, ali radi usklađenosti s prethodnom pričom držat ću se politički nekorektnih termina, uz isprike svima kojih se ovo tiče.
4. Zoološki vrt je, nažalost, prilično nemaran što se tiče primjene zaštitnih mjera za zdravlje i sigurnost, budući da pušta slijepce da gotovo neograničeno pristupaju životinjama.
5. Primijetite da je ovaj prikaz namijenjen kao odgovor tradicionalnoj priči i interpretaciji priče o slijepcima i slonu. Nije zamišljen kao potpuna alegorija. Većina detalja je nebitna i može se prilagoditi da odgovara publici. Bitna je glavna poruka.
© Chris Knight
Chris Knight je koordinator UCCF-ove stranice www.bethinking.org. Više njegovih tekstova možete naći ovdje.