Svi smo postavili pitanje ili smo ga čuli: Tko je stvorio Boga? Sve za što znamo ima početak i postalo je od nečega drugoga. Svako tko čita ovaj članak je postao od svojih roditelja. Ali što je sa Bogom? Tko je uzrokovao Njegov početak i kada?
Prije ili kasnije većina nas je postavila pitanje „Kako je Bog postao?“ Pitanje je ustvari inteligentno i otkriva dubinu misli pitaoca. Za razliku od nas, Bog nije imao početak. On je uvijek postojao. Ali kako je to moguće? Što je radio prije nego li je stvorio nebesa i zemlju? Kakvo je bilo Njegovo postojanje?
Dok ova pitanja moraju ostati neodgovorena za sada, ne moramo znati sve o nečemu kako bismo opravdano vjerovali u to. Naravno da želimo biti pažljivi i ne vjerovati u nešto nerazumljivo, npr. postojanje oženjenog neženje. Osim ako im se ne promijene prava značenja, nazivi „oženjen“ i „neženja“ nikad ne mogu biti spojeni.
Pojmovi „vječan“ i „biće“ nisu nerazumljivi. Tako možemo vjerovati da je Bog vječno biće bez potpunog shvaćanja kako je to moguće. Ali možemo ići i dalje. Vječno „nešto“ nije samo razumljivo, već je logički obavezno. Zašto? Postoje samo dvije mogućnosti: prva stvar koja je postojala mora biti vječna ili je počela postojati.
Godinama su znanstvenici vjerovali da je svemir vječan. 1929., Edwin Hubble, po kojem je nazvan teleskop, primijetio je da se svemir širi. Ovo su 1965. potvrdili Wilson i Penzias. Teorija velikog praska je otada naširoko prihvaćena među astronomima.
Trenutno slaganje među kozmolozima je da su sa Velikim praskom nastali tvar, prostor i vrijeme. Mišljenje je da nije postojao hladni vakuum u prostoru gdje se mogao gledati Veliki prasak u nastajanju, već više da je prostor nastao kao rezultat Velikog praska. Zamislite parkirno mjesto sa autom. Parkirno mjesto može postojati prazno dok ga auto ne zauzima. Međutim, ako parkirno mjesto ne postoji, ne može postojati ni auto (barem ne u tom mjestu). Ni vrijeme ne može protjecati, mjereći postojanje mjesta ili količinu vremena u kojem ga auto zauzima.
Sve što počinje postojati ima uzrok. Iako ovo ne može biti dokazano sa apsolutnom sigurnošću, povijest i zdrav razum to podržavaju. Jedina druga opcija je da je nešto počelo postojati bez uzroka. Iako ovo ne može biti odbačeno u startu, ne samo da nam nedostaje takvo iskustvo i spoznaja, već se čini apsurdnim. Ex nihilo, nihil fit je latinska izreka koja znači iz ničega, ništa nastaje. Isto kako ne možete dobiti krv iz repe, ne možete dobiti nešto iz ničega. Čak i poznati škotski skeptik, David Hume je napisao „Dozvolite da vam kažem kako nikad nisam izrekao tako apsurdan prijedlog da se išta može pojaviti bez razloga.“
Veliki prasak zapravo stvara veliki problem ateistu. Ako baš ništa nije postojalo prije Velikog praska, što je onda eksplodiralo? Štoviše, ateističko gledište kako je svemir sve što postoji, zahtijeva da je svemir, bez ikakvog razloga, jednostavno postao iz ničega. Ali opet, to izgleda apsurdno. Kad bi kršćanin tvrdio tako nešto, dobro bi ga ismijali.
Odgovor ateista na ovu dilemu je tišina. Ateistički filozof, Quentin Smith piše: „Zamisao koju nam teorija Velikog praska dozvoljava da postavimo, kako je svemir počeo postojati prije oko 15 milijardi godina, privukla je pažnju mnogih teista. Činilo se kako ova teorija potvrđuje ili bar pruža podršku teološkoj doktrini stvaranja ex nihilo. Doista, prijedlog božanskog stvaranja činio se tako primamljiv da je pojam kako je „Bog stvorio Veliki prasak“ uzeo maha u popularnoj svijesti i postao spajalica u teističkoj komponenti 'obrazovanog zdravog razuma'. Nasuprot tome, odgovor ateista i agnostika na ovaj razvoj bio je podjednako jadan.
Pod ateističkim svjetonazorom Veliki prasak je problematičan. Zahtijeva od ateista nevjerojatan 'skok vjere', skok koji ide protiv iskustva i zdravog razuma. U usporedbi, iako neki kršćani imaju problema sa procijenjenom starošću svemira, teorija Velikog praska se uklapa u kršćanski svjetonazor. Primjećujemo da sve što počne postojati ima uzrok. Veliki prasak potvrđuje da je svemir počeo postojati. Znači svemir je morao biti uzrokovan.
Skeptik može odgovoriti „Ako je neuzrokovani početak problematičan za svemir, nije li problematičan i za Boga?“ Uopće ne. Neuzrokovani počeci su problematični bez obzira o čemu ili kome govorili. Ipak, premda sad znamo da je svemir imao početak, nitko ne tvrdi da je Bog počeo postojati.
© Copyright: Mike Licona (risenjesus.com) - objavljeno uz dopuštenje autora