Intervju: Robert Maričak

"Nažalost, što se tiče korupcije, mi danas ne svjetlimo svijetu. Nismo uzor. Kad ja javno u svijetu kažem da to radim iz principa ili zato što sam vjernik, onda me ljudi uopće ne doživljavaju. Nikad nisu doživjeli da bi se neki kršćanin, katolik ili nekatolik, postavio negativno spram podmićivanja samo zbog toga što je on kršćanin. "

KoRaK: U proteklih godinu dana u široj hrvatskoj javnosti postali ste poznati po svojim izjavama na televiziji i konkretnim imenovanjima korupcije u Hrvatskoj. Kako su reagirali ljudi koji vas poznaju, s kojima radite?

Maričak: Što se tiče nekršćanskih krugova, nisam imao problema. Čak su neke političke strukture to dosta ozbiljno shvatile tako da nas očekuje pozitivan napredak. U duhu su se neke stvari slomile pa danas ljudi mogu vidjeti, primjerice, što se dogodilo u Hrvatskom fondu za privatizaciju, što nije bilo vezano direktno uz moj istup. Dogodilo se da su tvrtke, na koje sam ja upozoravao, sada ušle u sukob i počele se međusobno prozivati po medijima. U svijetu su ljudi izmučeni, izmrcvareni, ljuti i bijesni te žele vidjeti svjetlo nakon šesnaest, sedamnaest godina problema. Kad netko izlazi s jasnim stavom i bez straha, ljudi to uistinu poštuju i cijene. Osjete da dolazi iz srca. Moram priznati da u kršćanskim krugovima ima (pre)malo ljudi koji to cijene. Kršćani, nažalost, nisu zreli - nisu "dorasli situaciji". Niti shvaćaju koliko je ozbiljna korupcija, niti se mole, niti su se prema njoj dovoljno ozbiljno postavili - oštro i beskompromisno. Postoji nezrelost kršćanskih vođa i takozvanih religioznih kršćana koji su po dvadeset, trideset, pedeset godina u crkvama, a nemaju snage, efikasnosti i duhovnih darova. Problem je što ozbiljno ne shvaćaju što znači voditi duhovnu borbu, služiti službu na svom radnom mjestu, kod kuće, na fakultetu, u politici ili bilo gdje se čovjek nalazi. Službenici u crkvi su tu da obuče svete za djelo službe. Mi smo ti sveti koji, svatko u svom području, trebamo živjeti djelo službe, a to nije ništa drugo nego živjeti kršćanski život, odnosno živjeti kao Kristov učenik.

KoRaK: Kako gledate na svoju ulogu u borbi protiv korupcije?

Maričak: Ovo je dio moje proročke službe. Jasno sam vidio koje stvari trebam napraviti, kada i što smijem reći u vezi korupcije. Kad sam na televiziji ili kad razgovaram osobno, znam do kuda smijem ići. I idem onoliko daleko koliko osjećam da mi je Duh Božji dozvolio u svojoj milosti. Zahvaljujući Božjoj milosti, sudjelovao sam u jednom dijelu onoga što je Duh Božji radio paralelno na mnogo strana - u konačnom lomljenju kralježnice korupcije. Došlo je do takvih odnosa snaga da je postalo neizdrživo ne početi s uhićenjima ljudi zbog korupcije. Neizdrživo zbog pritiska javnosti i ljudi. Jednostavno, duhovna situacija se promijenila između onoga što je bilo prije pet godina i danas. Treba li ići dalje? Naravno. Do samoga vrha? Naravno, ali i ovo što je sad krenulo, jako je puno.

KoRaK: Kako su se takve izjave odrazile na vaš posao?

Maričak: Najviše novaca sam izgubio kada sam odlučio ne potplaćivati. Kasnije kada sam izašao van u medije, već sam izgubio puno poslova. Naposljetku su mi se čak počele događati pozitivne stvari u poslu. Ukupni posao mi se povećao. Počeo sam dobivati poslove koje sam prije teško dobivao ili sam ih izgubio, a sad su mi se počeli vraćati. Ponavljam, najveći problem su neki komentari, najviše starijih religioznih ljudi koji vjeruju u spasenje, ali ne vjeruju u obraćenje. Ljudi koji dođu do nivoa spasenja, ali u biti ne žele pustiti Duha Božjega da im kroz deset, dvadeset, trideset godina pomogne da se pokaju, da se promjene i da počnu drugačije djelovati. Većina tih ljudi su dragi ljudi, ali nisu pravi kršćani, oni nemaju djela, a razmišljanje i um im nije obnovljen. Način na koji rade, kako govore, kako se odnose unutar obitelji ili na poslu je u biti više manje isti kao i u onih koji su u svijetu. Ključna razlika je što oni kažu: "Mi vjerujemo u Isusa Krista i mi smo spašeni". Meni je zbog toga drago i to ne sporim, ali skoro sve osim toga su djela koja se uopće ne razlikuju od onih "u svijetu". Ako se u svijetu ne talasa, onda ni oni neće talasati, ako se u svijetu polagano korumpira, onda i oni rade isto, ako se u svijetu žmiri, onda će i oni zažmiriti. Nema razlike. To je moj ključni problem; kada se obraćam takvim ljudima u kršćanskim zajednicama, od njih doživljavam ne samo neprihvaćanje, već i direktne napade. Najveće napade koje sam doživio su bili u crkvama. Nisam imao problema nakon mojih žestokih i iskrenih istupa u medijima u svijetu već unutar crkve.

KoRaK: Na kakve napade mislite?

Maričak: Da nije mudro to što radim, da ne treba tako oštro ići van i talasati. Kao da žele reći: "Zar nisi svjestan koliko su to teške stvari? Mi moramo pokriti glavu, šutjeti i ići za svijetom." U biti, ja izazivam njihov način razmišljanja, ja ih izazivam na obraćenje, na vjeru. Ja ih izazivam i govorim im da sam s vjerom u zadnjih petnaest godina uspio ne samo u biznisu već i u odupiranju duhovima. Kada govorim o novcu, govorim o pobjedama dobroga nad zlim, o pobjedama Isusa nasuprot Sotone u mome životu. U biznisu, među prijateljima i obitelji. Ja ne govorim o novcu kao novcu, niti mi je on bitan, već govorim o pobjedi. I upravo ono što sam tvrdio prije petnaest godina kao relativno siromašan student ekonomije tvrdim i danas - moguće je vjerovati u Boga i uspjeti. Problem je što ljudi danas ne vjeruju da je moguće s Bogom oduprijeti se okolini. Govorim konkretno o biznisu i o korupciji. Ljudi to stvarno ne vjeruju. Ljudi ne vjeruju da ne moraju raditi na crno.

KoRaK: Spomenuli ste crkvene vođe i njihovu odgovornost u svemu tome. Pretpostavljam da nitko ne propovijeda da je korupcija dobra. Poznate su npr. božićne i uskršnje poruke kardinala Bozanića s oštrim kritikama društva ...

Maričak: Mislim da je ključni problem kršćanstva, a pogotovo kod nas, nezrelost. Ljudi se zamaraju s glupostima i zbog nekih trivijalnosti napadaju, glođu jedni druge. Postoji ogromna količina zavisiti i jala koja se dodatno potiče nezrelošću. Ovo je vapaj kršćanskim vođama da počnu raditi na tome da kršćani postanu duhovno zreli, izrastu iz duhovne djece u odrasle ljude. Stravična je greška i osuda koju na sebe navlače kršćanski vođe koji ne rade na tome da im stado postane zrelo na način da se zna postaviti u različitim situacijama. Kako su se postavili u slučaju korupcije? Ma, oni uopće nisu reagirali, nisu se postavili. Kako se postavljaju prema kršćanima koji se bore protiv toga? Još uvijek ne zadovoljavajuće. To je moja ključna zamjerka, a istovremeno i vapaj i poticaj. Upozorenje kršćanskim liderima da moraju raditi na zrelosti ljudi koji su im povjereni.

KoRaK: Što bi oni trebali učiniti?

Maričak: Mogu postaviti kontra pitanje. Koliko puta se govorilo o biznisu? Koliko se propovijedalo o financijama, o novcu na normalan način? Primjerice o novcu koji je u Starom zavjetu viđen kao pozitivna stvar, kao bogatstvo duha, bogatstvo materijalno - bogatstvo u svakom smislu. Bogatstvo se smatralo kao dobro stanje u svemu. I to nije negativno već pozitivno. U Izrekama kaže: "Bogatstvo je kao utvrđen grad". Međutim, ljubav prema novcu je izvor svih zala. Ali i ljudi koji imaju plaću od dvije tisuće kuna mogu imati strašnu ljubav prema novcu i biti toliko ovisni da je to strašno. Stvari se moraju postaviti u kontekst. U crkvama još nisam čuo da se priča o poslovnjacima, o biznisu, o ulaganjima i tome kako se treba odnositi prema poslu. Treba upozoravati na prave probleme, a to je ljubav prema novcu. Primjećujem da je kod dosta ljudi, koji su srednje ili slabije stojeći, ljubav prema novcu puno veći problem nego kod ljudi koji imaju više. To je možda skandalozno?! Koliko često propovjednici o tome pričaju? Koliko se usude zamjeriti toj većini u crkvi? Žele li ugoditi Bogu ili žele ugoditi ljudima? Žele li pričati o bogatašima koji su loši ili žele reći: "Ljudi moji, vas većina, ako imate plaću od tri tisuće kuna ili mirovinu od 1800, to i dalje ne znači da ne bi trebali davati desetak i vjerovati Bogu." I dalje pitati: "Živite li iz mjeseca u mjesec ili vjerujete Bogu da može pomoći svaki dan, blagosloviti vas da bolje rasporedite novce, ne potrošite tamo gdje niste trebali."

Zar nije blagoslov ako imaš dobro zdravlje i ne moraš trošiti stotine ili tisuće kuna mjesečno na lijekove? U crkvama se često čuju fraze poput: "Ljubav prema novcu je izvor svih zala". Svi klimaju glavama, a nitko ne shvaća da se to odnosi na njih. Ista je stvar s korupcijom. Ljudi odobravaju podmićivanje kako bi ubrzali red u dobivanju isprava, dozvola, u sudstvu i zdravstvu. No grijeh je grijeh. Nema velikog i malog grijeha. Ista je stvar milijunsko podmićivanje u bankama, kao i par tisuća kuna u džepu osobe koja izdaje građevinsku dozvolu. Pitanje je: "Zar nije i jedno i drugo jednako"? Ako netko misli da nije, onda neka to objasni.

KoRaK: Kako se kršćani konkretno mogu oduprijeti i boriti protiv korupcije?

Maričak: U duhovnom kontekstu - ne možeš ići protiv svih duhova u isto vrijeme na svim područjima. Uludo ići u borbu, bez procjene protivnika, prema Starom zavjetu je ludost. Ja izazivam ljude da se u svom osobnom životu suprotstave. Ne potičem sve ljude da o svemu govore javno, već samo one koji imaju poziv i autoritet. Kada ćemo imati većinu kršćana koji tako rade, za mene će biti vrlo lagano obaviti svoju službu poduzetnika, investitora i menadžera u svijetu, jer ću imati podršku, dobar vjetar u leđa. Jer ako Robert tvrdi da je u poslu mogao uspjeti, da nije htio podmićivati, da to smatra od Boga i da bi se tako svi kršćani trebali ponašati, onda i oni počnu razmišljati: "Čekaj malo, to znači da bih ja sad morao promijeniti to, to i to". Ima dio kršćana koji stvarno žive svoju vjeru, ali i veliki dio onih koji idu totalno kontra. I tu se mi borimo. Borimo se da kršćani koji tvrde da imaju Isusa, a ne vjeruju u njegovu snagu, zajedno s Njime prođu u svom životu taj učenički hod i onda kao takvi svijetle drugima. Mi se još uvijek borimo na nivou crkve. Nažalost, što se tiče korupcije, mi danas ne svijetlimo svijetu. Nismo uzor. I kad ja javno u svijetu kažem da to radim iz principa ili zato što sam vjernik, onda me ljudi uopće ne doživljavaju jer nikad nisu doživjeli da bi se neki kršćanin, katolik ili nekatolik, postavio negativno spram podmićivanja samo zato što je on kršćanin.

Oni kažu: "Pa svi tvoji drugačije razmišljaju". To je poziv na obraćenje crkvi, poziv da se odrekne nedjela i nevjere Isusu za svoj privatni život. I svjedočanstvo da je moguće biti uspješan s Isusom kontra principa ovoga svijeta. To je poziv kršćanima da se opet ohrabre, da kažu: "Ja želim slijediti Isusa, ići korak, dva, tri dalje." A drugima je to izazov da bi se trebali i morali obratiti.

Robert Maričak, dipl. oec., osnivač je i direktor firme General grafik d.o.o. koja je od 2003.-2006. bila u 1% najprofitabilinijnih/najboljih tvrtki u hrvatskoj prema istrazivanju ZAPi-a.

2006. godine su dobili nagradu „VIDI E-novation award“, prvu nagradu „Zlatno teslino jaje“ za najinovativniji tehnološki proizvod u Hrvatskoj 2006. u kategoriji srednje velikih tvrtki! Organizator je bio časopis VIDI/Institut Ruđer bošković/HGK

Robert je izjave, kojima je adresirao korupciju u Hrvatskoj, davao na Dnevniku na I. i II. programu HTV-a, Dnevniku NOVE TV, emisijama: Radni Ručak HTV, KONTAKT NOVE TV, OTVORENO HTV-a te u Poslovnom tjedniku, business.hr...