PIŠE: Roko Kerovec

Previše aktivnih vjernika, dakle naših suradnika na istoj njivi, nas sumnjiči za razvodnjavanje Evanđelja i ulizivački aktivizam spram centrima intelektualne produkcije

 

Prije desetak dana je portal The Daily Current, specijaliziran za proizvodnju internetskih „spački“, lansirao pseudo znanstvenu vijest o pronalasku kodiranog zapisa u ljudskoj DNA sekvenci na staro-aramejskom. Zapis je tobože govorio: „Na prvo svitanje zore, Bog stvori zemlju i nebo.“ – referencija na početne retke biblijske knjige Postanka. Tekst su objavili mnogi „christian friendly“ portali kao senzacionalnu vijest i kroz dan dva, ova spačka je postala viralni hit interneta. Mnogi vjernici u svijetu pa i u Hrvatskoj su ovaj de facto satirički tekst doživjeli kao veliko ohrabrenje i svjedočanstvo stvarnosti Božje i istinitosti Svetog pisma. Reakciju internetske „javnosti“ nije trebalo dugo čekati i, dakako, razotkrivajući podvalu, bila je poražavajuća za sve one kojima je stalo da se Evanđelje Isusa Krista adekvatno komunicira svim ljudima.

Nekoliko stvari ovdje obeshrabruje vjernika određenog svrhama Evanđelja:

1.  Satirički portal je dobro pročitao slabosti mnogih vjernika što pokazuje kako postoji jedna vrsta površnosti među aktivnim vjernicima na internetu koja nije iznimka već je masovna pojava koja se može eksploatirati.

2.  Teološka pismenost znatnog broja vjernika je deficitarna i nerazmjerna njihovoj odvažnosti. Kakvu sliku o Bogu imaju vjernici koji se uzbuđuju na pomisao da bi Stvoritelj na svoje stvorenje stavio oznaku „Made by God“ poput markice na majici?  Kako zamišljaju da bi ovakav Božji potpis promijenio srca ljudi i potaknuo one s druge strane vjere da zavole Boga?

3. Znatni dio vjernika živi u kulturnoj izolaciji spram svijeta kojem su poslani da ga razumiju  i adekvatno primjene Evanđelje na njegove bolesti i potrebe. Navedeni tekst je očigledno satirički sa pop-kulturnim referencijama na „intelektualnu rigoroznost Sveučilišta Bob Jones“, igrama riječi i imenima stručnjaka te nepostojećih akademskih institucija, izvor teksta jest poznata satirička stranica. Sve je to ostalo skriveno mnoštvu vjernika koji ne prepoznaju govor satire i suvremene kulturne referencije.

4. Pomanjkanje samokritičnosti mnogih aktivnih vjernika. Koliko je onih koji su s oduševljenjem promovirali ovaj tekst (uključujući i portale) sada priznalo svoju pogrešku i ogradilo se od nje? Koliko ih do ovog trenutka uopće zna da je riječ o podvali?

No da budemo na čistu, nije  neznanje i nesnalaženje ono što ovdje obeshrabruje; nitko se nije rodio pune glave niti sam boravak na netu jamči vještinu iščitavanja pod-tekstova svega što se tamo nudi. No mi u STEP-u, određeni poslanjem učinkovitog komuniciranja Evanđelja Isusa Krista akademskoj zajednici (i široj kulturi), se prečesto suočavamo sa prigovorima o filozofiranju, teologiziranju i „mućenju vode“ od strane vjerske javnosti kojoj smo zapravo prirodni nastavak. Previše aktivnih vjernika, dakle naših suradnika na istoj njivi, nas sumnjiči za razvodnjavanje Evanđelja i ulizivački aktivizam spram centrima intelektualne produkcije. Pretpostavka iza ovih prigovora jest da se evangelizacija sastoji od unilateralnog informiranja o sadržaju poruke Evanđelja u kojem vjernici proglase ono što imaju za reći i potom drže svoj posao završenim, nadajući se najboljem. Kriteriji komunikacije koji podrazumijevaju više slušanja a manje govorenja (vidi Poslanica Jakovu 1,19) bolno nedostaje u takvom shvaćanju što pravi višeslojnu štetu evanđeoskom poslanju, uključujući i ovu koju mi osjećamo u STEP-u. Nije to samo problem hrvatske vjerničke scene, isto se događa i globalno spram pokreta kojeg je i STEP dio: International Fellowship of Evangelical Students (IFES). Oskudne donacije i poteškoće sa mobilizacijom studenata vjernika, koji nisu duhovno inertni već jednostavno ne nalaze razloga zašto se uključiti u akademsku mrežu kojoj je Evanđelje u srcu interesa i koja je povezana sa akademskim resursima potrebnim da se ono učinkovito komunicira suvremenom svijetu. Nakon dugogodišnjeg djelovanja u takvim uvjetima, čovjek se nekako navikne na marginalne pozicije u svojoj duhovnoj obitelji, no nakon ovakvih proklizavanja kao što je slučaj sa ovim satiričkim člankom, ta marginalizacija postane neizdrživa.

Dakle kome je potreban evanđeoski pokret koji sluša i tumači kulturu oko sebe kalibrirajući Evanđelje za učinkovito posredovanje? Kome je potreban STEP? Dozvolite odvažan ali samorazumljiv odgovor: svakome tko naviješta Evanđelje svijetu, ne prvenstveno zbog vlastitog duhovnog zdravlja, već zbog želje da ga svijet pošteno razumije i, dao Gospod, prihvati.