Kad sam pročitao tu famoznu knjigu, nije bilo teško razumjeti zašto je postigla takav golem uspjeh. Ne iznenađuje da je autor, Dan Brown, jednoć predavao kreativno pisanje na višoj školi, jer je dobro uočio što prolazi na tržištu. Ukomponirao je sve te slasne, intrigantne sastojke u svoje fiktivno djelo.
Knjiga počinje krvavim ubojstvom u Louvreu. Počinitelj je duševni bolesnik koji radi u službi kontroverzne rimokatoličke prelature Opus dei. Spreman je ubiti nemilosrdno da bi spriječio razotkrivanje mračnih crkvenih tajni. Glavni junak, američki povjesničar i erudit Robert Langdon, uvučen je u istragu kao sumnjivac, a zatim vodi vlastitu istragu bježeći pred francuskom policijom. Ta njegova istraga raskrinkava zavjeru za zavjerom. Razotkriva i drevne »tajne« stoljećima skrivene u mračnim kuloarima povijesti, sve dok ih ne rasvijetli Brownov junak. Da bi otkrio »istinu«, mora odgonetnuti brojne simbole, zagonetke i kodove, ostavljene za njega da se te tajne ne bi izgubile zauvijek. Tijekom istrage Langdon ulazi u trag legendarnomu skrivenom blagu. Radnja se kreće vratolomnom brzinom od mjesta do mjesta, od pogibije do pogibije. Napetost raste do samoga kraja kad Langdon otkriva tajnu Svetoga Graala.
NAPAD NA KRŠĆANSTVO
Moj prvi dojam nakon čitanja bio je kako je ta knjiga kao »pljeva što je vjetar raznosi«. Zabavna je fikcija koja je postigla kratkotrajnu popularnost, da bi potom pala u zaborav. Problem je, međutim, što se knjiga ne predstavlja kao čista fikcija. Na samom početku u knjizi se tvrdi da su svi opisi umjetnosti, arhitekture, dokumenata i tajnih obreda točni. Mnogi su stoga slijepo prihvatili vjerodostojnost tih podataka iako je knjiga prepuna povijesnih zabluda. Povrh toga, ona je bezobzirni napad na same temelje kršćanstva.
Prema toj fiktivnoj radnji Isus Krist bio je samo prorok, a nipošto bogočovjek. Oženio se Marijom Magdalenom i ona je ostala trudna! U njezine je ruke predao odgovornost za vodstvo Crkve nakon njegove smrti. Tobožnji muški šovinist i okorjeli spletkar Petar nije mogao smisliti žensku vlast i zato joj je prisilno oteo čelno mjesto u Crkvi. Da spasi glavu od toga krvoločnog apostola, Marija je pobjegla u Francusku i ondje rodila Isusovu djevojčicu. Majka i kći skriveno su živjele u Francuskoj zbog neprijateljstva crkvenih vlasti, koje su željele sakriti »istinu« po svaku cijenu. Kristova je loza nastavila postojati u tajnosti sve do petog stoljeća, kada se brakom povezala s kraljevskom obitelji. Tako je nastala merovinška dinastija.
Prema tom scenariju, crkvene su vlasti i dalje živjele u strahu da će »istina« izići na vidjelo. Oni su, navodno, promijenili izvorno pogansko kršćanstvo u moćnu patrijarhalnu religiju u kojoj je obožavanje ženskih božanstava zamijenjeno obožavanjem muškog lika Isusa Krista kao Boga!?! Jedan od glavnih poticaja križarskih vojni bilo je otkrivanje i uništenje starih dokumenata koji bi mogli raskrinkati crkvenu »zavjeru«. No viteški je red templara, koji je bio odan Magdaleni, spriječio taj zločin. Templari su pronašli dokumente pod ostacima jeruzalemskog hrama i zatim ih sakrili u Francuskoj.
Prema Brownu spomenuti je red osnovan pod pokroviteljstvom tajnog bratstva, Sionskog priorata. To je bratstvo 1099. g. u Jeruzalemu osnovao francuski kralj Godefroy de Bouillon, koji je i sam bio »Isusov potomak«. Imalo je cilj da štiti »istinu« o Mariji i sve dokumente koji potvrđuju »pravu istinu« o »izvornom« kršćanstvu. Ucjena Crkve zbog posjedovanja te dokumentacije omogućila je tomu viteškom redu stjecanje velike moći i bogatstva, sve dok papa Klement V. nije skovao zavjeru s Filipom IV. da pobije sve templare. Većina ih je ubijena, ali ipak ih je ostalo nekoliko koji su i dalje čuvali tajne rukopise, koristeći se kodovima i tajnim simbolima kako bi izabranima prenosili skrivenu »istinu« od naraštaja do naraštaja.
Priorat je djelovao u strogoj tajnosti od svojeg osnutka sve do danas. Predsjedali su mu veliki meštri i među njima su bila, naravno, slavna imena: Isaac Newton, Sandro Botticelli, Victor Hugo, Claude Debussy i Leonardo da Vinci. Vjerno su čuvali tajnu o Mariji Magdaleni i obožavali drevnu božicu zazivajući je ritualnim seksom.
U raspletu knjiga zagovara povratak na staro poganstvo, to jest na obožavanje ženskih božanstava, i opravdava u tu svrhu ritualni seks. Surfa na plimnim valovima feminizma, neopoganstva i seksualnog »oslobođenja«. Nije čudno što je popularna.
Radnja obiluje zavjerama koje su, čini se, glavna Brownova preokupacija. Sve što piše u znaku je zavjera i mračnih tajnih organizacija. Tako je bilo u dosadašnjim knjigama, a i sljedeća, kao što možemo pročitati, bit će o masonstvu! Mogli bismo posumnjati da pati od blagog oblika paranoje, no to nije glavni razlog. Zavjere, zna se, prodaju knjige. Evo ih nekoliko.
- ZAVJERA 1: Skrivanje »prave« židovske tradicije
- ZAVJERA 2: Crkva je zataškala Isusov brak s Marijom Magdalenom
- ZAVJERA 3: Skrivanje prave istine o Marijinu prvenstvu
- ZAVJERA 4: Konstantin je krivotvorio Bibliju u četvrtom stoljeću da bi zataškao Kristovu ljudskost i nametnuo njegovo božanstvo.
- ZAVJERA 5: Sionski priorij
