Svakog dana susretali smo se samo u prolazu,nisam se uopće osvrtala..
Nisam čula šapat koji je slao poruku..
Drugima sam pridavala više pažnje iako nikad to opravdali nisu ..
Tebe za to nikad nije bilo briga,moja odbijanja te nisu obeshrabrila
Uvijek si iznova jedva čekao ponovni susret
I nikad pomislio odustat nisi,
Tražio si načine kako da zadobiješ moju pažnju..
Toliko žarko si me želio zagrliti,reći mi sa mnom sigurna ti si!
Ne boj se..
Ali ja se i dalje nisam osvrtala..
Iako su godine prošle,ton glasa se nimalo mjenjao nije..
Šaputao si i dalje vjerovao si u mene..
Nikad nisi bio nasilan, forsirao nisi i na tom sam zahvalna..
Onda si učinio nešto nevjerovatno za mene i dočekao moju reakciju!
Poslao si mi njega..
Običnog čovjeka koji se,zamisli,pokazao totalno neobičan
Ta toplina,iskrenost,razumjevanje,nešto posebno..
Znao si što mi je potrebno i čekao si trenutak kad budem spremna
Zatim si mi prišao i zagrlio me snažno..
Kad sam te upoznala?
Kad sam se najmanje nadala...
