Dok je on (Isus) još govorio, neki ga farizej zamoli da objeduje kod njega. On uđe i sjedne za stol. Kada to vidje farizej, začudi se da se Isus nije oprao prije objeda. A Gospodin mu reče: ‘Jest, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a vaša je nutrina puna otimačine i zloće. Bezumnici! Zar nije onaj koji je stvorio vanjštinu, stvorio i nutrinu? Ali dajte ono što vam je unutra kao milostinju – i sve će vam biti čisto.’ (Luka 11,37-41)

Ovaj tekst podsjeća me na knjigu «Tajni vrt», no u ovom slučaju taj vrt je naša nutrina. Naša duša je kao skriveni vrt koji nosimo u sebi. Ponekad se brinemo za njega, ponekad ga zaboravimo okopavati i obrezivati mu grančice, no bilo da se mi bavimo tim 'tajanstvenim vrtom' ili ne, potrebno je da nam ga i Bog redovito obrezuje i uredi. Koliko god se nama činilo da smo blizu Bogu, da činimo Njegovu volju, da ga volimo onako kako On zaslužuje, te da je On prvi u našem životu, ako ćemo stvarno biti iskreni svi znamo da je dug put do toga da On stvarno istinski bude prvi. Naši prohtjevi i mi sami sebi smo često ipak ispred Njega.

Thomas Merton kaže 'budi sretan što još nisi svet, iako shvaćaš da je svetost jedini ideal vrijedan življenja. Tada ćeš dopustiti Bogu da te vodi prema svetosti putevima koje ne možeš razumijeti.' To obrezanje srca također može biti put ka svetosti. Bog to najčešće čini kroz molitvu te koristeći našu svakodnevicu ne bi li nas približio još više k sebi. Obrezanje samo po sebi nije nužno ugodno, te ga mogu pratiti svakodnevni problemi poput samoće, potrage za poslom, ili pak neki veći gubitak. Ne želim reći da Bog to tako iskordinira da se te stvari nama dogode, kako mnogi nekad misle, već da On našu svakodnevicu može i želi redovito koristiti da nas još više približi sebi. U mom slučaju Bog je često koristio samoću da mi malo po malo pokaže kako mi nije bio prvi u srcu, a htio je biti. Sada je sigurno više prvi nego prije, no svjesna sam da i dalje nekad moji prohtjevi budu ispred Njega. Uz obrezanje srca ide i pokajanje te čežnja da se Boga ljubi zbog Njega samog, onako istinski, duboko, bez nagrade. Dug je to put.

Isus je došao da bismo imali život, i to u punini, a dublje zajedništvo s Njime često je odraz te punine. Moja je molitva da dopustimo Gospodinu da nam obrezuje dušu po potrebi ne bi li On u nama redovito nalazio svoj dom (Ivan 14).

Obreži nam srce Gospodine, ne bi li naša duša doista bila vrt gdje ti živiš, te mi bili tvoj dom, Ti naš. Obreži nas tako da miris naše duše obogati druge. Neka Ti naši životi donesu radost. Pomozi nam da se ne bojimo obrezanja koje život nosi, da ti ne priječimo rad ljubavi u kojem otklanjaš sve što nije nužno za rast u zrelosti.

Božja mudrost u tišini čini svoje sveto dijelo na našim dušama, polako, često neprimjetno. Higijena srca donosi razne plodove. Oni se beru u svakodnevici naših života. Ponekad kad ti bude teško, kada se osjećaš sam(a) ili ti nešto baš nejde, dopusti Bogu da te voli, sjedi s Njime u tišini i znaj da ipak ni u čemu nisi sam(a). Ponekad kad misliš da je Bog miljama daleko, On je u stvari blizu, bliže no što su zrake sunca na laticama cvijeća, možda toliko blizu, preblizu da bismo ga osjetili. On te gleda kroz one koji te vole, i grije ti srce svojim plamenom ljubavi koji tiho izgara u vrtu tvoga srca. A ako misliš da ti Bog kroz svakodnevicu možda obrezuje srce, dopusti mu, jer bez povremenog rada na vrtu našeg srcu u njemu ne bi mogla izrasti niti jedna ruža.

© Iva Beranek