Studeni je mjesec koji počinje danom Svih Svetih te nas potiče da se kroz cijelo ovo razdoblje sjećamo onih koji su posvetili zemlju svojim koracima ljubavi. Jednom davno sveci su se rađali po svoj zemlji. Hodali su među ljudima poput tebe i mene, bili su nečija braća i sestre, muževi, žene ili djeca. Mnogu su bili monasi, redovnici i redovnice, ali ne svi. Bili su poput tebe i mene, obični ljudi zažareni evanđeljem Isusovim i preobraženi Njeogovom ljubavlju. Oni i dalje hodaju među nama.

Sveci su oni koji su doista otkrili i imali hrabrosti živjeti puninu svoga identiteta kao slika Božja u svoj svojoj osobitosti. Živjeli su svoju misiju ovdje na zemlji u punini, do kraja.

Thomas Metron dao je jedinstveni uvid u istinski karakter svetosti. On kaže, "da bih bio svet ja moram pronaći svoj pravi 'ja'. Dakle, problem svetosti i spasenja je istovjetan traganju za mojim istinskim identitetom". Bog je taj koji zna 'tajnu' našeg pravog ja, stoga imati Njega za prijatelja, voditelja i ljubitelja naše duše je jedini način da uistinu dođemo do prave svrhe svojega postojanja. Svi smo pozvani na svetost, svi smo pozvani slušati dubinske otkucaje svoga srca ne bi li razotklili i živjeli misiju koja nam je namjenjena ovdje na zemlji. Thomas Merton nas uči da ukoliko ne težimo pronalaziti svoj pravi identitet, i izgrađivati ga u Kristu i s Kristom, nećemo se nikad uistinu pronaći i nećemo postati sveti. Drugim riječima, jedinstvena svrha koju svatko od nas ima ispuniti, ostat će nedovršena.

Hod prema svetosti dug je i bolan proces koji nam proširuje granice predanosti nošenju kiža s Isusom ne bismo li postali kao On. "Produbljivati svoj identitet u Bogu, što Biblija zove, 'raditi na svom spasenju' je rad koji zahtjeva žrtvu i nutranju borbu, rizik i mnogo suza. On zahtjeva budnost na svakom koraku i veliku vjernost Bogu dok nam se On objavljuje u svakoj situaciji života, iako ponekad neprimjetno i pomalo tajnovito." (Thomas Merton) Postajanje svecem pretpostavlja prihvaćanje svake boli i teškoća kao izraz Kristove ljubavi za nas. To 'stvaranje' pročišćuje na takav način da mi više ne možemo jasno uvidjeti koliko će to pročišćenje i posvećenje trajati niti koje oblike ljubavi će nam podariti. Ono naprotiv nikad u potpunosti ne prestaje do našeg prelaska u vječni život. Biti svet znači već sada umrijeti potpuno, čak i u ovom životu, a to nutarnje umiranje je proces koji ne možemo proći ni preživjeti bez milosti Božje, jer iako je dano u ljubavi, može se činiti pomalo strašnim. No u tom nutarnjem umiranju mi postajemo istinski slobodni, nenavezani na sebe. Time umireno onome lažnom u sebi ne bi li što istinskiji živjeli, kao sjeme koje poseže iznad sebe ne bi li donijelo obilat rod. Kroz stoljeća nebrojena sjemenja su bila posijana u život sveopće Crkve i mi još uvijek jedemo njihove plodove.

Blagdan Svih Svetih (1.11.) je prilika da se podsjetimo kako je Crkva na zemlji potpuno ujedinjena s Crkvom na Nebu. To je vrijeme u kojem slavimo i zahvaljujemo na životima svih svetaca, kanoniziranih, i onih koji nisu kanonizirani, poznatih i nepoznatih, iz svake denominacije pa i onih koji nisu pripadali niti jednoj denominaciji. Dan Svih Svetih je dan kad je Crkva uistinu jedna, iako mi toga ponekad nismo svjesni. S druge strane to je i vrijeme u kojem smo pozvani obnoviti svoju predanost pozivu na svetost. Ali jao! Mnogi se odlučujemo ne biti svecima ovih dana. Radije odlučujemo živjeti s maskom, skrivati se. Previše nas 'košta' tražiti svoj istinski identitet i odazvati se tom pozivu. Ili pak ne znamo kako biti sveti, jer da bi bio svet trebaš Boga, a mnogi su nažalost izgubili dubinski dodir sa Svetim. Iako je nutarnja čežnja za Bogom duboko u svakome od nas, užurbanost našega vremena spriječava nas da joj se odazovemo. Često smo stoga u opasnosti postati svojim vlasititim bogovima, ponekad nesvjesno i bez osobite namjere da to učinimo. Možda je dakle primjereno da se uoči Svih Svetih slavi takozvan 'dan vještica', u engleskom poznat kao Halloween. 'Hallow' u biti znači svet, no na zadnji dan u Listopadu malo tko da razmišlja o svetosti, osobito na Zapadu gdje je općerašireni fenomen nošenje masaka i svakojakvih kostima. A opet vjerojatno bi nam od veće koristi bilo kad bi na taj dan uklonili maske koje inače nosimo. Iako Halloween u svojoj nevinoj formi nema ništa 'zlobno' u sebi, na neki način ipak ukazuje da nam 'svetost' nije često u mislima. To nam čak i zadaje izazov da sagledamo što nam je sveto u životu te da obnovimo svijest o Božjoj prisutnosti i u zabavnim trenutcima života, osobito uvečerje dana Svih Svetih.

S druge par strane, za naše vrijeme karakterističan je još jedan paradoks. Sve je veći broj pojedinaca koji traže tišinu, te čeznu za duhovnom osamom ne bi li tako došli u kontakt s drevnom jekom iz naših dubina, onom koja za Bogom čezne. "Tajna mog pravog identiteta je skrivena u Bogu", kaže Thomas Merton. Bog je šaptač tajni koji govori u tišini. Učiti se slušati Božje šapate u dubinama svoga srca i živjeti u skladu s njima je put prema svetosti, put prema punini života. Sveci i danas hodaju među nama, iako se možda trebamo naviknuti prepoznavati ih. A tko zna, možda si i ti pozvan(a) biti jedan od njih!

© Iva Beranek (Dublin, Studeni 2009.)