Otkrivenje božje ljubavi

Kristov križ nadahnuo je milijune. Zapravo, bio je poticajniji od svih njegovih djela i riječi. Trebali bi svi kršćani moći skupa s Pavlom reći: Jer “ljubav Kristova potpuno nama ovladava” (2. Korinćanima 5:14), “ne ostavlja nam izbora” ili, prema nekim prijevodima, čak nas “steže”, tako da odlučujemo ne živjeti više samo za sebe, nego za njega koji je umro za nas.

Kao primjer motivirajućeg djelovanja križa izabrao sam kršćanskog vođu iz Azije, Toyohikoa Kagawu (1880. − 1960. g.) Rođen je u japanskom gradu Kobeu. Otac mu je bio aristokrat, bogati poslovni čovjek, ministar i carev savjetnik, dok mu je biološka majka bila gejša, japanska plesačica. Oba su mu roditelja umrla kad su mu bile samo četiri godine, a potom je poslan da živi s pomajkom na obiteljskom dobru. Ondje su ga tjelesno zlostavljali, bio je neželjen i nevoljen, a ožiljke osamljenosti nosio je cijeloga života.

Dok je boravio u školi u Tokushimi, upoznao se s američkim prezbiterijanskim misionarima, posebice s dr. Harryjem Myersom, koji mu je postao mentorom. Neizmjerno impresioniran Isusovim učenjem i primjerom, Kagawa je srcem spoznao Propovijed na gori i počeo se svakodnevno moliti: “O Bože, učini me poput Krista.” U četrnaestoj se godini krstio. Njegovi rođaci to nisu mogli podnijeti. Ujak ga se odrekao i razbaštinio ga.

Na Božić 1909. g., u dvadeset i prvoj godini izašao je iz sjemeništa u Kobeu, gurajući svu imovinu u kolicima, i krenuo živjeti među sirotinjom u užasnom slamu Shinkawa. Svoju je daščaru bez prozora, manju od dva kvadratna metra, kad god je trebalo dijelio sa svakim o kome se trebalo brinuti i tko je trebao zaklon, a katkad se radilo o više ljudi. Živio je na dvije zdjelice riže na dan i istu je pokrpanu odjeću nosio nekoliko godina. Ne iznenađuje da je često bio bolestan. Katkad su ga pogrešno shvaćali, klevetali i napadali. Ali nikad se nije osvećivao ili prijavljivao napade. Jedan je od njegovih biografa, William Axling, zapisao o tom dijelu njegova života:

Posjećivao je bolesne; tješio je one koji su tugovali; hranio je gladne; smještao je beskućnike; prostitutkama je postao starijim bratom, posjećivao ih kad su bile bolesne i opskrbljivao ih lijekovima. Roditelji su mu se obraćali za savjet. Mladi ljudi dolazili su mu sa svojim zamršenim problemima. Kriminalcima je bio otac-ispovjednik… Oko njega se skupljalo mnoštvo djece.70

Ta su ga iskustva, uz njegovo proučavanje u sjemeništu, uvjerila da krene dalje od filantropije i socijalne akcije. Kada su lučki radnici počeli štrajkati, zatražili su da im bude vođa i on ih je organizirao u prvi japanski radnički sindikat. Također je preuzeo slučaj poljodjelaca zakupnika i pomogao ustrojiti prvu nacionalnu seljačku poljodjelsku zadrugu. Zbog solidarnosti s radnicima Kagawu su osumnjičili kao agitatora, policija ga je stavila na crnu listu, pratili su ga detektivi i ubrzo je bio uhićen te su ga odvukli u policijsku postaju i strpali u zatvor na trinaest dana. Ipak, potaknuta njegovim napisima, vlada je obznanila svoju nakanu da raspusti slamove u šest najvećih japanskih gradova.

Nakon strahovitog potresa koji je razorio Yokohamu i dvije trećine Tokija ubivši oko sto tisuća ljudi, Kagawa je aktivno sudjelovao u ponovnoj izgradnji. No, nikad nije izgubio evanđeosku gorljivost. Godine 1928. imao je viziju u kojoj se milijuni Japanaca okreću Kristu, a “središnja tema njegova propovijedanja bio je Kristov križ i otkrivenje Božje ljubavi”.71

Prije drugog svjetskog rata tri su ga puta uhitili zbog potkopavanja mirovnom propagandom. Ali nakon rata (koji je za njega predstavljao četiri godine akutne patnje) premijer mu se obratio riječima: “Samo je Isus Krist mogao voljeti svoje neprijatelje… Pomozi mi staviti ljubav Isusa Krista u srca naših ljudi.”72 Car ga je primio u polusatnu privatnu audijenciju u kojoj mu je Kagawa objasnio smisao križa.

Kagawine su knjige bile iznimno popularne, i kad bi se pojavio novi naslov ispred knjižara bi se formirali dugački repovi. Sva su njegova djela na neki su način govorila o križu.

Prvo, iako njegova vjerovanja o muci i otkupljenju nisu bila jasno formulirana, Kagawa je ipak snažno potvrđivao da je Krist “ponudio sebe za grijehe drugih”.73 “Samo grešnik koji jeca nad svojim grijesima može razumjeti čudo te ljubavi.”74 “Rođenom kao dijete grijeha, ta otkupiteljska ljubav ispunjava i obuzima svaku žilicu mog bića. Potiče u meni jak osjećaj zahvalnosti.”75

Drugo, “križ je kristalizacija ljubavi”.76 Drugim riječima, predstavlja Božju ljubav prema nama i mjeru ljubavi što je trebamo iskazivati drugima. “Kristov pokret ljubavi može se sažeti u jednu riječ: križ. Križ je cijeli Krist, sva ljubav.”77

Treće, Kagawa je u križu vidio nešto potpuno neusporedivo. Napisao je: “Jedinstvena činjenica Kristova žrtvovanja sebe, njegovo prolijevanje krvi otkupljenja za grijehe ljudske vrste, u punom je smislu otkrivenje same ljubavi.”78 Konačno, evo i možda njegove najrječitije osobne izjave:

Zahvalan sam za šintoizam, za budizam i konfucijanizam. Mnogo dugujem tim vjerama. Činjenica da sam rođen s duhom poštovanja, da nezasitno čeznem za vrijednostima koje nadilaze ovaj zemaljski život i da težim koračati putem zlatnog pravila, u potpunosti dugujem spomenutim etničkim vjerama. Ipak, te su tri vjere u potpunosti promašile u služenju najdubljim potrebama mojeg srca. Bio sam hodočasnik koji putuje dugačkom, dugačkom stazom bez skretanja. Bio sam umoran. Tumarao sam mračnim i zlosretnim svijetom gdje su tragedije učestale. Suze su mi bile danonoćna hrana… Budizam poučava veliku sućut… Ali tko je od početka vremena objavio: »Ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za otpuštenje grijeha?”79

S tim retoričkim pitanjem napuštamo Kagawu. Vjerovao je da je križ “središte kršćanstva”80, a omiljena mu je himna bila “Isus me drži uz križ”.


Tekst je preuzet iz knjige Neusporedivi Krist (autor John Stott)u izdanju STEPressa. Više o knjizi kao i cijelo prvo poglavlje možete naći na www.stepress.hr