Još jedan Božić je za nama. Vrijeme prisilnog veselja na uredskim proslavama i, naravno, baknovnih bonusa je uvijek na kraju godine. Pet američkih bankovnih giganata spremilo je čak 90 milijardi dolara za svoje najbolje zaposlenike. Veliki problem bankara šta se tiče odnosa s javnošću, bilo u SAD-u ili UK-u, jest kako prenijeti to bogatstvo u svoja porezna utočišta, a da ne izazovu bijes milijuna ljudi koji se bore sa nezaposlenošću, poništenjem hipoteka i sve manjim socijalnim olakšicama.

Mediji se, s rijetkim izuzecima, uglavnom prave slijepi na takve aktivnosti. Globalna zaluđenost aferom Wikileaks je toliko zaokupila naše misli i vrijeme, da više ne primjećujemo važna saznanja koja se polako otkrivaju u vezi Federalnih Rezervi SAD-a. Dok ja osobno smatram da je službena histerija oko Juliana Assangea poprilično smiješna, ne smatram da američki građani, a kamoli ostatak svijeta, imaju automatsko „pravo“ pristupa američkim diplomatskim bilješkama. U svakom slučaju, za razliku od prijašnjih neželjenih saznanja o ratnim zločinima u Afganistanu, nova „saznanja“ su bila ili trač bez pokrića ili stvari općeg znanja. Ali stvar koja bi nas sve trebala poprilično brinuti jest način na koji vlade koje promoviraju „slobodno tržište“ i koje traže od svojih građana da prihvate „strogost za dobrobit zemlje“ intimno surađuju sa moćnim bankarskim i korporativnim koncernima.

Prije par tjedana, Federalne Rezerve SAD-a su na javnoj web stranici objavile detalje o 21.000 transakcija između prosinca 2007 i srpnja 2010. FR su osigurale 3.3 bilijuna dolara u likvidnosti i više od 9 bilijuna dolara u kratkoročnim, niskokamatnim kreditima, ne samo velikim bankama poput Bank Of America, Citicorp, Wells Fargo i JPMorgan Chase, nego također i tvrtkama poput General Electricsa, Caterpillara i Harley Davidsona. Uz to, bilo je i brojnih transfera stranim financijskim ustanovama poput Deutsche Banke i Credit Suissea, koje su umiješane u krizu stambenih kredita iz 2008.

Detalji pokazuju da je plan Ministarstva financija za spašavanje banaka, težak 700 milijardi dolara, a koji je ozakonjen tijekom vladavine predsjednika George W. Busha 2008.-e tek polog za „tajni pomoćni plan“ spašavanja velikih banaka i korporacija. To je fraza koju je izrekao senator Bernard Sanders koji je napisao mjere koje su prisilile razotkrivanja temeljenih na zakonu o reformi financijskih usluga, koje je američki kongres ozakonio ove godine. Sanders i njegovi saveznici su prisilili objavljivanje tajnih FR dokumenata, te su također uvjerili Government Accountability Office (Ured za Odgovornost Vlade) da provede iscrpnu reviziju FR-i. [informacije o FR-u se mogu naći na www.federalreserve.gov, klikom na „Usage of Federal Reserve Credit and Liquidty Facilities.“]

Administracije Clintona i Busha su bile dobro podstavljene bivšim višim bankarima Goldman Sachsa. Hank Paulson, ministar financija, koji je 2008 izradio plan spašavanja banaka, je bio bivši predsjedatelj te banke; dakle, nije iznenađujuće da je Goldman Sachs bila jedna od prvih banaka koje su izvukle korist od prijetnji kaosom i zastrašivanja koje je ministarstvo financija SAD-a započelo da bi se njihov prijedlog prihvatio u obje „kuće“ Kongresa. Sjećate li se kada se pričalo o „stavljanju vojske na ulice“ i neminovnog „kolapsa globalne ekonomije“?

Na vrhuncu „financijske krize“, Philip Stevens, jedan od vodećih kolumnista Financial Times-a, predložio je streljanje bankara! Uz njih, morao bi poredati mnoge ljude – akademske ekonomiste, političare, novinare – koji su im davali potporu i ozakonili njihove budalaštine tijekom prošla dva desetljeća. Također ne smijemo zaboraviti na tisuće dioničara koji nisu mogli manje mariti za to što banke rade sa njihovim novcem, kojim su financirali njihove nesmotrene špekulacije, dokle god su njihove osobne dividende redovite stizale na račune. Štoviše, mnogi rizici kojima su financijske institucije postale podležne, nisu nosile skoro nikakvu povezanost sa osnovnom ekonomskom funkcijom pružanja kapitala potrebitim pojedincima ili tvrtkama.

Često sam napominjao da bogati žive na grbači siromašnih. Čista financijska zarada, unutar lokalnih ekonomija i globalnog sustava, teče od siromašnih prema bogatima. Na Šrilanki, gdje živim, osnova ekonomije se temelji na malim farmerima, radnicima na plantažama čaja, radnicima u tvornicama tekstila, te putujućih radnika koji šalju zaradu iz inozemstva u domovinu. Veoma nejednak broj ovih ljudi su žene. Skorojevići koriste ovu inozemnu zaradu da pošalju svoju djecu u međunarodne škole i univerzitete u inozemstvu. Nedavni proračun nije ponudio ništa za siromašne osim uobičajenih obećanja razvitka. Porezi za bogate su smanjeni, ograničenja na strana ulaganja olakšana, a članovi parlamenta su dobili dozvole za uvoz luksuznih vozila. Obrazovanje i zdravstvo su na rubu „financijske gladi“, što rezultira zatvaranjem stotina ruralnih, seoskih škola, kao i redovita nestašica lijekova u bolnicama pod ravnanjem države (jedine zdravstvene ustanove/usluge dostupne siromašnima).

U Wealth of the Nations (Bogatstvo Naroda), Adam Smith upozorava da se na bilo kakve prijedloge o novim zakonima ili regulativama šta se trgovanja tiče, koji dolaze od strane poslovne zajednice, uvijek moraju gledati sa velikom dozom skepticizma: „Dolaze iz reda ljudi, čiji interesi nisu uvijek jednaki interesima javnosti, koji općenito imaju interes prevariti i čak podtlačiti javnost, i koji zaista jesu, nemali broj puta, i varali i tlačili.“

Bernard Madoff (72), je trenutno na odsluženju 150-godišnje zatvorske kazne zbog prevare bogatih ljudi. Masovni ubojice dobivaju mnogo blaže kazne! Oni koji pljačkaju bogatstva naroda, a kamoli oni koji ubijaju siromašne, rijetko se nađu pred licem pravde. Moralni zločini bogatih su strah i trepet ovoga svijeta u kojem živimo.


Vinoth Ramachandra Dr Vinoth Ramachandra rođen je u Colombu, Sri Lanka. Diplomirao je i doktorirao nuklearnu fiziku na "University of London". Umjesto nastavka akademske karijere 1980 se vratio u Sri Lanku da bi pomogao u osnivanju kršćanskog studentskog pokreta. Od 1987 je regionalni tajnik IFES-a za Južnu Aziju. Godinama je uključen u pokret za očuvanje ljudskih prava u Sri Lanki, kao i međunarodne organizacije "Micah Network" i "A Rocha". 
Autor je nekoliko knjiga od kojih se najnovija "
Subverting Global Myths: Theology and the Public Issues that Shape Our World (2008)" bavi temom rušenja ustaljenih globalnih mitova. Njegove tekstove možete čitati na blogu Vinoth Ramachandra.