Kako sijete tako ćete žeti
Kako utječemo na budućnost? Kakvo naslijeđe ostavljamo onima koji dolaze poslije nas? Iron Man 2 se vraća životu milijardera kao Tony Stark (Robert Downey Jr.), šest mjeseci nakon svoje izjave na kraju prvog filma: „Ja sam Iron Man“. Tony je obnovio svoju tvrtku Stark Expo, što se nije dogodilo od 1974., s ciljem da pronađe način kako omogućiti da najbolji i najpametniji muškarci i žene na svijetu i korporacije ujedine svoje izvore i podijele zajedničke vizije da bi za sobom ostavili bolju budućnost. Istovremeno, suočava se s naslijeđem svoga oca kojeg je uvijek doživljavao kao hladnog i proračunatog čovjeka. Howard Stark (John Slattery) je svojim postupcima ostavio za sobom ogorčenog sina i čovjeka željnog osvete obitelji Stark.
Naslijeđe Howarda Starka nije bilo u potpunosti negativno. U njegovoj potrazi za obnovljivim izvorom energije, izradio je nacrt za novi element, ali nikad nije dovršio projekt. Tony naiđe na taj nacrt u ključnom trenutku. Otkako je bio zatočen u prvom filmu, koristi minijaturni svjetlosni reaktor da se održi na životu. Svjetlosni reaktor crpi energiju iz jezgre elementa Paladiuma, ali iako to Starka drži na životu, također ga polako truje, a ne može naći zdraviju zamijenu. Nakon što je pogledao video svoga oca kojeg mu je dao Nick Fury (Samuel L. Jackson), uspijeva stvoriti element kojeg je njegov otac izumio prije toliko godina.
Godine 1967., nakon sukoba između Howarda Starka i Antona Vankoa (Eugene Lazarev) zbog upotrebe njihovog svjetlosnog reaktora kao izvora energije, Vanko je deportiran u Rusiju gdje je živio u bijedi. Kad je vidio na televiziji izjavu Tonya da je on Iron Man, Vanko kaže svom sinu Ivanu (Mickey Rourke): „To si trebao biti ti“. Prije nego umre, preda Ivanu kopije za izradu svjetlosnog reaktora, koje mu omogućuju izradu oružja kako bi Ivan mogao osvetiti svog oca, za čiju nesreću smatra odgovornim Howarda Starka. U početku, Ivan samo želi naštetiti ugledu Tonya Starka kao Iron Man-a, stoga ga napada na Grand Prix de Monaco Historique. Kasnije, kad Ivan ima više izvora, koristi ih kako bi eliminirao čovjeka za kojeg smatra da mu je uzeo mjesto koje mu pripada.
Ni Tony ni Ivan nisu imali lijepo djetinstvo. Razmišljajući o svom ocu, Tony kaže Nicku Furyu: „Nikad mi nije rekao da me voli. Nikad mi nije rekao da mu se sviđam“. Fury opisuje da je Anton odgojio svoje dijete živeći u bijesu uzrokovanom votkom. Ova nesretna djetinstva su uzrokovala nesretnu odraslu dob. Bez snažne očinske figure u svom životu, odrasli Tony ne poštuje autoritet i ima indiferentan stav prema životu. Anton je uspio prenijeti svoju mržnju prema obitelji Stark na svog sina i to je utjecalo gdje Ivan usmjerava svoje izvaredne talente kao fizičar. I otac i majka imaju jako značajne uloge u odgoju svog djeteta. Ako dijete ima samo jednog roditelja, taj roditelj je prisiljen pokušati ispuniti obje uloge, što je ustvari nemoguće i rezultira da djetetu fali sastavni dio njegovog djetinstva. S negativnim ili nedosljednim primjerom roditelja u svom životu, oni će imati slabu ili nikakvu bazu kako se odnositi prema vlastitoj djeci. Zato moramo biti svijesni kako naša postupanja ili nepostupanja utječu na budućnost. Primjerice, kako se odnosimo prema našoj planeti utječe na kvalitetu života naše djece i unučadi. To je bio cilj Tonyeve tvrtke Stark Expo koja želi okupiti najpametnije umove kako bi stvorili obnovljiv izvor energije i time poboljšali budućnost.
No, postoji način kako možemo razbiti krug ogorčenosti i mržnje. Ako odlučimo oprostiti onima koji su živjeli prije nas i svijesno izaberemo živjeti život drugačije nego što su ga oni živjeli, možemo izbjeći prenošenje pogriješaka naših roditelja na našu djecu. Iako su se Howard i Anton trudili ostaviti pozitivno naslijeđe za svoju djecu, njihovo neprijateljstvo je trajno oštetilo nasiljeđe koje su ostavili Tonyu i Ivanu. Važno je težiti tome da svojoj djeci ostavimo naslijeđe najbolje kakvo može biti, kao na primjer doprinositi dobrobiti planete, ali istovremeno moramo težiti da ne ostavimo za sobom negativno naslijeđe koje bi moglo prevagnuti ono pozitivno, kao na primjer truditi se da ne ogorčujemo svoju djecu. Povijesne ličnosti su nam ostavile kombinaciju i dobrih i loših naslijeđa. No, ako nastojimo ponoviti dobre stvari i oprostiti loše, možemo promijeniti naslijeđe koje ostavljamo budućim naraštajima.
Članak je prvi puta objavljen na Damarisovoj web stranici Culturewatch (www.culturewatch.org). Objavljujemo ga uz dopuštenje autora. Autor: Richard Blakely
