Labuđe jezero je prekrasna, tragična priča. Profinjeno umijeće baleta senzitivno opisuje i radost i muku njegovih glavnih junaka. Čajkovskijeva uspjela kompozicija glazbe izražena plesom govori o ljubavi između princa i proklete princeze, koja je prikovana uz zlog čarobnjaka. U njihovoj borbi da ju oslobode od njenog zarobljivača, shvaćaju da je njihov jedini izlaz skok u smrt.
Kad u Crnom labudu Darrena Aronofskyja umjetnički redatelj jedne baletne škole u New Yorku najavi da će Labuđe jezero biti glavna predstava sezone, počinju kružiti glasine među plesačima. Tko će dobiti ulogu bijelog labuda i njenog crnog pandana? Jedna od tih plesačica je Nina Sayers (Natalie Portman), sramežljiva, nevina balerina koja živi pod strogim nadzorom svoje poremećene majke. Erica Sayers (Barbara Hershey) je nekoć bila balerina, ali je žrtvovala svoju karijeru da bi rodila Ninu. Ogorčena i neurotična, sada živi svoj život preko Nininih iskustava, te održava nezdravi utjecaj nad svojom kćeri.
Redatelj Thomas Leroy (Vincent Cassel) konačno odlučuje da će Nina glumiti glavnu ulogu, te ju izaziva da otpusti svoje inhibicije kako bi mogla glumiti uloge oba labuda. 'Kad te pogledam, vidim samo bijelog labuda,' kaže on. 'Nikad ne vidim da se izgubiš… savršenstvo se ne svodi samo na kontrolu, nego i na otpuštanje.' I tako počinje Ninin potresni silazak u ludilo, dok njena žudnja za savršenstvom počinje obuzimati i gušiti njen um.
Oskarovska izvedba Natalie Portman u ulozi izmučene balerine zasigurno je vrijedna svoje nagrade. Zajedno s njim uranjamo duboko u psihu opsjednute plesačice. Crni Labud istražuje koliko daleko će netko otići da ostvari svoju ambiciju. Gladna istančavanja svog talenta, Nina prigrljuje samo-nanešenu fizičku i mentalnu bol. Njenim jednostavnim postojanjem dominira balet. Ona živi u mjehuru strogog režima, gdje se njeni dani sastoje samo od vježbe i pripreme za točke. Njena majka osigurava to da se ništa ne isprepriječi između njene kćeri i njena umijeća. Djetinjasti dekor Ninine sobe i njen infantilni odnos s majkom pokazuju da je ona žena koja još nije odrasla. 'On je izabrao mene, mamice,' ona klikće s oduševljenjem bez daha. S obzirom na sve ovo, Nina nema bliskih prijatelja, i bilo kakva interakcija s njenim vršnjacima u baletnoj školi je daleka i napeta.
Budući da je izolirana od pune odraslosti i svega što ona nudi, nedostatak stabilnih, pouzdanih odnosa u Nininom životu potpomažu lakoći s kojom ona pada. Erica održava roditeljsku kontrolu, čuvajući Ninu u obliku njene male djevojčice. Kad se njihova ionako klimava veza počne rastvarati, letimično vidimo Erikino uznemirujuće ponašanje, dok ona stoji u mraku čekajući da se Nina vrati kući, te ju gleda dok spava. Erica postaje neugodan, gušeći matrijarh. Beth Macintyre (Winona Ryder) je Ninin uzor, te je voljena od strane mnogih u baletnoj školi. Kad biva prisiljena da se povuče zbog svoje dobi, Beth se počinje otkrivati te, sad sklona pokušajima samoubojstva te samoozljeđivanja, provodi većinu filma u bolnici. No Nina vjeruje da je Beth 'savršena'. Ona stremi tome da bude kao njen idol, bez obzira na svoje mentalno stanje.
Thomas i još jedna plesačica, Lily (Mila Kunis), žele izvući tamnu, senzualnu stranu Nine. Lily upoznaje Ninu s tulumima, alkoholom, drogom i muškarcima. Ona je Ninin glavni plesni suparnik i prikladniji crni labud prema Thomasu. Ona je 'neprecizna ali to radi bez muke'. Ona zna kako se prepustiti bez da je to emocionalno pogađa, za razliku od Nine. Thomasove neprikladno seksualizirane metode podučavanja na početku izazovu reakciju ljutnje u Nini – na Thomasovo oduševljenje – budući da sad on vidi da je Nina ipak vatrena.
Dok svi ovi likovi doprinose Nininom mentalnom slomu, Crni labud naznačuje da pravi neprijatelj dolazi iznutra. Thomas podsjeća Ninu da je ona 'jedina osoba koja stoji na svom putu'. Nina se predaje iskušenjima pred sobom, što ju lansira u šizofrenično stanje. Korištenje ogledala u svakoj sceni pomaže oslikati razdor u Nininom umu; njen odraz gleda ju sa zlom namjerom.
Svi imamo ciljeve i motivacije. Svi smo iskusili neki oblik ambicije. Zašto su onda Ninine naizgled zdrave namjere tako štetne? Zato jer igranje uloge labuda nije samo ambicija za Ninu. To je opsesija. Ova izvedba je vrh njene karijere, uloga života, i Nina mora biti najbolja. Ona se ne može poistovjetiti s Lilynim 'nepreciznim plesom ali bez muke', budući da ništa manje od savršene izvedbe nije opcija. Nina će žrtvovati sve da bude savršeni labud, uključujući svoje mentalno zdravlje te čak svoj život.
Kako se naracija razvija, Ninina tamna strana počinje prevladavati. Njena fascinacija s Beth nastavlja se unatoč Bethinom neprijateljskom ponašanju prema njoj. Nina ne može ustanoviti korijen Bethine manije. Nakon tulumarenja s Lily, Nina se počinje osjećati zagušeno svojim potisnutim postojanjem, te počinje zamjerati majčin naduti stisak. No njena izolacija od bilo kojeg oblika potpore znači da ju nitko ne može spasiti od njenog izluđenog stanja. Nina postaje sve više odvojena od svog života i otuđena od stvarnosti. Kako roni dublje u lik crnog labuda počinje halucinirati, viđajući užasne rane na svom tijelu. Ovo uzrokuje to da Nina vjeruje da se fizički transformira u karakter zlikovca.
No Nina uvijek ima izbor. Sve njene radnje i odluke tijekom filma su voljne. Ona može održati kritički odmak od svoje izvedbe, ili može dopustiti da ju uloga određuje te da ju proždru njene sebične želje. Nažalost, Nina odabire ovo posljednje. Njen identitet svezan je s njenom sposobnošću i postignućima kao plesačica, te dok se ona naglavce baca u poistovjećivanje s crnim labudom, taj identitet počinje se raspadati te je na kraj krajeva uništava. Kao u Labuđem jezeru, jedini izlaz nalazi se u smrti.
Ninina očaranost savršenstvom možda je priča o opsjednutosti i psihološkoj dezintegraciji, no to također služi kao slikovni primjer sklonosti koja se nalazi u svakom ljudskom biću. Mi temeljimo svoje identitete na stvarima koje ne mogu podnijeti taj teret. One postaju idoli – lažni bogovi koji ne mogu, na kraju, podmiriti naše potrebe. Rezultat je taj da smo mi njihovi robovi, te nas ponekad i unište. Tim Keller, koji vodi jednu crkvu u New Yorku, primjećuje da 'Toliki žrtvuju sve bogu uspjeha. U starim vremenima, božanstva-idoli bili su krvožedni i teško zadovoljeni. Još uvijek su takvi.'
Samo je jedan sigurni temelj ljudskog identiteta: odnos s Bogom kroz njegovog sina, Isusa Krista. To je jedini način jer smo stvoreni da to iskusimo. Kao Nina, imamo izbor toga što će nas odrediti, čemu ćemo predati naše živote. Isus je rekao, 'Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga: a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?' (Luka 9:23-25)

Autor: Becci Jones © Copyright: Becci Jones 2011