U suvremenom društvu naš Protivnik uspješno čini troje: diže buku, žurbu i gužvu. Ako nas može držati zaokupljenima u „mnogosti“ i „mnogostrukosti“, bit će miran i zadovoljan.

Psihijatar Carl Jung jedanput je rekao: „Žurba nije od vraga; žurba je vrag.“

Ako se nadamo doprijeti dalje od površnosti naše kulture, pa i svoje religijske kulture, moramo biti voljni povući se u okrjepljujuću tišinu, u unutrašnji svijet kontemplacije. U svojim nas zapisima svi učitelji meditacije pozivaju da budemo pioniri na granici Duha. Iako će se to suvremenom uhu činiti neobičnim, morali bismo bez imalo srama postati naučnicima u školi kontemplativne molitve.

Oblici meditacije

Kršćani su stoljećima govorili o različitim načinima slušanja Božjeg glasa, razgovaranja sa Stvoriteljem neba i zemlje, doživljavanja vječnoga Ljubavnika svijeta. Prikupljene mudrosti iz njihovih iskustava mogu nam biti od goleme pomoći dok, poput njih, tražimo bliskost s Bogom i vjernost Bogu.

Svi su učitelji pobožnosti smatrali meditatio Scripturarum, meditaciju o Svetome pismu, središnjom i prema njoj se ravnali kad je bila riječ o drugim vrstama meditacije. Dok se proučavanje Svetog pisma usredotočuje na egzegezu, meditacija na Pismo usredotočena je na internaliziranje i poosobljenje ulomka. Pisana Riječ postaje živom riječju koja je upućena vama. To nije vrijeme za stručno proučavanje, za analizu, pa čak ni za prikupljanje građe o kojoj ćete moći razgovarati s drugim ljudima. Meni se klečanje često činilo prikladnim za taj poseban trenutak. Dietrich Bonhoeffer je rekao: „...baš kao što ne analizirate riječi voljene osobe, nego ih prihvaćate onako kako vam ih je rekla, prihvatite i Riječ iz Pisma i promišljajte je u srcu, kao što je činila Marija. I to je sve. To je meditacija.“ Kad je Bonhoeffer osnovao teološku školu u Finkenwaldeu, svi su polaznici prakticirali pola sata tihe meditacije o Pismu.

Važno je oduprijeti se kušnji da preko mnogih ulomaka prijeđemo površno. Žurba je odraz našeg unutrašnjeg stanja, a njega valja mijenjati. Bonhoeffer je preporučio da cijeli tjedan provedemo na istom biblijskom tekstu! Zato predlažem da uzmete neki događaj, prispodobu, nekoliko redaka ili čak i jednu jedinu riječ, i da joj dopustite da se u vama ukorijeni. Tražite da je iskusite, prisjećajući se ohrabrenja Ignacija Lojolskog da pri toj zadaći zaposlimo sva osjetila. Omirišite more. Slušajte kako valovi udaraju o žal. Predočite si mnoštvo ljudi. Osjetite kako vam sunce obasjava glavu i kako vas u želucu stišće glad. Omirišite slani zrak. Dotaknite skut Isusove haljine. U tom nam pogledu Alexander Whyte savjetuje: „... prava kršćanska mašta nikad Isusa Krista ne ispušta iz vidokruga... Otvorite Novi zavjet... i učas se s pomoću mašte nađite na mjestu jednoga od Kristovih učenika, na licu mjesta, pred njegovim nogama.“

Pretpostavimo da želimo meditirati o Isusovoj zaprepašćujućoj tvrdnji: „mir vam svoj dajem“ (Ivan 14:27). Naša zadaća nije toliko proučiti taj ulomak, koliko se uvesti u stvarnost onoga o čemu govori. Promišljati istinu koja nas sada ispunjava mirom. Srce, um i duh bude se pod utjecajem njegova mira, koji nas obuzima. Osjećamo kako se svaki osjećaj straha gasi i kako je nadvladan (2 Timoteju 1:7). Taj nas mir obuhvaća, uvlaći, obuzima. A najljepše je što pritom potpuno zaboravljamo na svoje ja. Ne brinemo se više kako steći mir jer osjećamo kako nam mir ulazi u srce. Ne moram mukotrpno smišljati kako se mirotvorno ponašati jer će takva djela spontano iz nas izvirati.

Uvijek upamtite da u to ne ulazite kao pasivni promatrači, nego kao aktivni sudionici. Upamtite i da je Krist uistinu s nama da nas pouči, da nas iscijeli, da nam oprosti. Alexander Whyte rekao je: „kad je vaša mašta pomazana svetim uljem, nanovo otvorite Novi zavjet. Jedanput ste carinik, drugi put ste razmetni sin... zatim, opet, Marija Magdalena, pa Petar na vratima... sve dok cijeli Novi zavjet ne postane vašim životopisom.“

Jedan je oblik meditacije i ono što su mislioci u srednjem vijeku često nazivali „pribiranjem“, a kvekeri „usredotočenjem“. To je trenutak kad se moramo umiriti, ući u odmor tišine, dopustiti da se naš rastrgani um opet usredotoči.

Slijedi kratka vježba koja bi vam trebala pomoći da se „priberete“, a zove se jednostavno „dlanovi dolje, dlanovi gore“. Započnite tako što ćete dlanove položiti dolje, te tako simbolično pokazati da želite sve svoje brige predati Bogu. U sebi se možete pomoliti: „Bože, predajem ti svoju srdžbu prema Ivanu. Predajem ti svoj strah od zubara kojemu jutros moram otići. Predajem ti svoj strah da ovaj mjesec neću imati dovoljno novca za platiti račune. Predajem ti svoje nezadovoljstvo što nisam našla nikoga da mi večeras pričuva djecu.“ Ma što da vam pritišće um ili vas brine, jednostavno recite: „Dlanovi dolje“. I otpustite to. Možda ćete čak osjetiti i osjećaj olakšanja u rukama. Nakon nekoliko trenutaka predavanja, okrenite dlanove prema gore, pokazujuci simbolički da želite nešto primiti od Gospodina. Možete se tiho pomoliti: „Gospodine, htjela bih primiti božansku ljubav prema Ivanu, tvoj mir za odlazak zubaru, tvoje strpljenje, tvoju radost.“ Ma što da vam je potrebno, recite: „Dlanovi gore!“ Kad ste se usredotocčli, provedite ostatak vremena u potpunoj tišini. Ništa nemojte tražiti. Dopustite da se Bog s vama združi, da vas voli. Ako dobijete kakav dojam ili uputu, dobro, a ako ne, i to je dobro.

Treća je vrsta kontemplativne molitve meditacija o stvaranju. Ali to nije neki infantilni panteizam, vec velicanstveni monoteizam, u kojemu veliki Stvoritelj svemira pokazuje nešto od svoje slave po onome što je stvorio. Nebesa doista slavu Božju kazuju i svod nebeski naviješta djelo ruku njegovih (Psalam 19:1). Evelyn Underhill preporučuje: „... započnite s tim prvim oblikom kontemplacije koji su stari mistici katkad nazivali 'otkrivanjem Boga u njegovu stvorenju.'“

Zato obratite pozornost na ustroj svega što je Bog stvorio. Promatrajte drveće – doista ga promatrajte. Uzmite cvijet i dopustite da njegova ljepota i simetrija prodru duboko u vaš um i vaše srce. Poslušajte ptice – te Božje glasnike. Promotrite sitna bića što puze po zemlji. To su, razumije se, skromna djela, ali katkad nas Bog najdublje dotakne na takav jednostavn način, samo ako se utišamo da bismo poslušali njegov glas.

Postoji i četvrti oblik meditacije, koji je, na neki način, suprotan onome koji smo upravo spomenuli. To je meditacija o zbivanjima našeg doba i pokušavanje da se spozna njihovo značenje. Imamo duhovnu obvezu prodrijeti u unutrašnje značenje zbivanja, ne da bismo zadobili moć, vec proročko motrište. Thomas Merton piše kako onaj „...tko je meditirao o Kristovoj muci, ali nije meditirao o logorima smrti u Dachauu i Auschwitzu još nije potpuno ušao u kršćansko iskustvo našeg vremena.“

Taj se oblik meditacije najbolje provodi s Biblijom u jednoj i novinama u drugoj ruci! Ali ne smijete dopustiti da vama upravljaju apsurdni politički klišeji propagande kojom nas danas kljukaju. Novinski su izvještaji, zapravo, uglavnom odviše površni i nepouzdani da bi bili od veće pomoći. Dobro ćemo činiti budemo li svakidašnja zbivanja našega doba donijeli pred Boga i zamolili ga da nam da proročki uvid, da možemo razabrati kamo vode. Nadalje, morali bismo se moliti da nas Bog vodi te da nam pokaže sve što mi osobno možemo učiniti kako bismo bili sol i svjetlo u svojem propadajućem i mračnom svijetu.

Ne smijete se obeshrabriti ako vam u početku meditacija ne bude mnogo značila. U duhovnom se životu postupno napreduje, pa je mudro najprije prikupiti nešto iskustva na manjim usponima, prije nego što pokušamo osvojiti Mount Everest svoje duše. Zato budite strpljivi prema sebi. Osim toga, znajte da se učite disciplini kojoj vas nitko nije poučio. Ni naša vas kultura ne potiče da razvijate tu vještinu. Plivat cete protiv struje, ali ne bojte se – vaša je zadaća neiskazivo dragocjena.

Bilo bi korisno razmotriti još mnoge oblike discipline meditacije. Ali meditacija nije jedina disciplina, niti se može dovršiti kao što se, primjerice, može dovršiti sastavljanje stolca. Ona je način života. Dok budete ponirali u sve veće njezine dubine, neprekidno ćete učiti i sazrijevati.


Tekst je preuzet iz knjige Duhovne discipline (autor Richard J. Foster) u izdanju STEPressa. Više o kršćanskoj meditaciji i knjizi Duhovne discipline možete naći na www.stepress.hr (Kao i cijelo prvo poglavlje).