Prošlo je 30 godina otkako je George Lucas prvi donio Ratove zvijezda na ekrane naših kina. Doživotni obožavatelj JOHN C. MCDOWELL nazdravlja blockbusteru bogatom duhovnom istinom.

Davno prije u dalekoj, dalekoj galaksiji, nije bilo Boga. Ili barem hodajućeg, govorećeg Boga Starog i Novog Zavjeta, koji tuguje, upozorava, blagoslivlja, zapovijeda, obećava, vidi, čuje i dotiče.

Umjesto Boga, saga Georgea Lucasa Ratovi zvijezda govori o „Sili“. Uzetoj od Priča o moći Carlosa Castanede, ovaj izraz svejedno nosi jasne veze s nešto više prepoznatljivom teologijom. Na primjer, blagoslov 'Neka sila bude s tobom' odjek je starog kršćanskog 'Neka Bog bude s tobom'. Nadalje, glas duha Jedi Učitelja Obi-Wana izjavljuje mladom Lukeu Skywalkeru 'Zapamti, Sila će uvijek biti s tobom', odražavajući Isusovo tješenje svojih učenika: 'I zapamtite, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta,' (Mt. 28:20).

 

Ako već nisu priznate od strane većine kao duhovni klasici, dvije su se trilogije barem pokazale izdržljivije od mnogih u njihovom često prolaznom žanru. Ove godine (tekst je napisan 2007.) je 30-a godišnjica prve u franšizi, puštene prvi put u SAD-u 1977. (i retrospektivno nazvane Nova nada[1]), te se u Kaliforniji i Londonu (13.-15. srpnja 2007) održavaju glavne slavljeničke izložbe kako bi obilježile taj događaj – da i ne spominjemo novu Lucasovu TV seriju unutar sljedećih nekoliko godina.[2] Ako će Sila biti s nama u doglednoj budućnosti, možemo li iz nje izvući kakvu duhovnu okrjepu?

Mnogim kršćanima se ovo celuloidno božanstvo učinilo obeshrabrujućim. Sila je previše istočnjačka, kako se oni žale, te stoga ne može teološki kršćane naučiti ičemu. Neki čak vjeruju da je to 'mitologija… savršeno prilagođena duhovnoj zbrci post-moderne Amerike koja sačinjava reklamu za post-kršćanski neo-paganizam.[3]

DUHOVNO REPAKIRAVANJE

Lucas tvrdi da Sila nije alternativna religiozna mogućnost, i definitivno ne ona prava religiozna mogućnost, nego je umjesto toga samo sredstvo zapleta koje dozvoljava razvoj određenih vidova fantasyja. To je jedna vrsta pojačivača mentalne i psihičke energije koja omogućuje likovima svjesnim Sile da izvađaju određene nadljudske podvige. (Znanost fantasyja ovdje nudi paralelu – bila bi apsurdna kategorička pogreška pitati je li tehnologija unutar filma znanstveno izvediva.) Čak i kad bi to imalo ikakav teološki značaj, on bi bio vrlo skroman pošto se Lucas samo nadao da će potaknuti razmišljanje o duhovnim pitanjima, te definitivno ne evangelizira prisilno na strani nove pop-religije. Daleko od toga da želi uvesti bilo što novo, tvorac Ratova zvijezda želi samo destilirati suštinu starog u novom pakiranju.

S obzirom na to, ova saga bavi se svjetovnim odbacivanjem religije, na što se i ukazuje drugi put kad publika čuje za Silu u Novoj nadi. U sobi za informiranje Zvijezde smrti Admiral Motti pohvaljuje novu sposobnost Carstva da kontrolira galaksiju kroz izgradnju onoga što on naziva 'konačnom silom u svemiru'. Prijeteći Darth Vader zajedljivo ga savjetuje: 'Nemoj se previše ponositi ovim novim tehnološkim užasom kojeg si stvorio. Mogućnost uništenja jednog planeta beznačajna je u usporedbi sa snagom Sile.' Obi-Wan je već otkrio da je Vader skrenuo na 'tamnu stranu Sile', te je usporedba Sile i snage važna, pogotovo kad se 'snaga' ovdje odnosi na moć Zvijezde smrti. Motti podrugljivo odbacuje Vaderovo upozorenje referirajući se na 'tvoje čarobnjačke puteve' i 'tužnu odanost toj pradavnoj religiji' koja se pokazala neučinkovitom što se tiče pronalaska bilo ukradenih snimki s podacima bilo skrivene utvrde Pobunjenika. Ipak, Vaderova reakcija, gušenje Mottija snagom samo svoje misli pokazuje da simpatije Ratova zvijezda nisu na strani ovog svjetovnjaka.

ZAJEDNIČKA SUŠTINA

Kad je bio prisiljen da da izjavu o budističkom utjecaju na Ratove zvijezda, Lucas odaje: 'Pretpostavljam da je to nešto određenije u budizmu, ali to je ideja koja je postojala još i prije njega.'[4] Ratovi zvijezda, zapravo, naizgled rezoniraju s jednom vrstom pluralističkog etosa, možda dobivenog iz 'monomitskog' pristupa svjetskim religijama proučavatelja mitologije Josepha Campbella: sve dijele zajedničku suštinu, suštinu koja se može odrediti bez vodstva određenog religijskog sustava.

U skladu s time, Sila je oslikana u kvazi-panteističkim terminima kao 'polje energije koje stvaraju sva živa bića' koje 'nas okružuje i prožima' (Obi-Wan govori Lukeu, NN). U vrijeme Fantomske prijetnje (1999), prvog od 'prethodnika', ova panteistička slika prenijeta je u kvazi-biomehaničkim terminima – na što se mnogi kritičari žale kao 'bio-brbljanje' – u učenju Jedi Učitelja Qui-Gon Jinna mladog Anakina Skywalkera o sastavu Sile: 'Midiklorijani su mikroskopska živa bića koja se nalaze u svim živim stanicama … u tvojim stanicama … i mi smo u simbiozi s njima.'

John Caputo predlaže da je s obzirom na ovo 'osnovna religiozna shema Ratova zvijezda više istočnjačka nego judeo-kršćanska.'[5] Naravno, brojne primjetne istočnjačke slike i teme prožimaju ove filmove – na primjer, Jedi vitezovi liče na samuraje ('jidai-geki' su drame o periodu samuraja). Ipak, prisutnost brojnih kršćanskih slika ne treba se zaboraviti – kušnje Darth Vadera i Darth Sidiousa, na primjer, odražavaju Sotonine kušnje Adama i Krista (Imperij uzvraća udarac, Osveta Sitha, te oboje u Povratku Jedija). Štoviše, dok je istina da budistička usmjerenost redatelja nastavka 'Imperij uzvraća udarac' Irvina Kershnera ne može biti nevažna za karakterizaciju Yode, Jedi Učitelj dizajniran je više kao predstavnik šire univerzalne mudrosti, čemu svjedoče namjerne osobine Einsteinovog izgleda u dizajnu njegova lica.

Između ostalog ovo sugerira da Lucas posuđuje šire i post-modernije elemente, a ne samo istočnjačke kao takve. Čini se da je njegov pokretački duh koncept zahvati-sve koji nameće određeno hipotetsko zajedništvo svim religijama te tako podcjenjuje njihove važne razlike. Zbog toga, dok John Brosnan misli da Lucas stvara 'sigurnu religiju koja ne staje na prste nijedne teologije', Sila je umjesto toga možda zgazila sve njih.[6]

RIJETKE SLIČNOSTI

Upravo zato što pluralizam pokušava naći zajedničku suštinu religije, trebali bismo očekivati da Sila ima bar neke, pa makar bile slabe, sličnosti s kršćanskim vjerovanjima.

Prema nekim komentatorima Silom se može upravljati baš zato što (u NN) je prikazana od strane Obi-Wana Lukeu kao magično 'polje energije' koje 'daje Jediju njegovu snagu'. Obi-Wan ju čak koristi kako bi manipulirao svjesnom voljom Carskog sandtroopera. Moralni problem ovdje je to da ako je Sila prikazana kao nešto konačno, ultimativno, ako je njena priroda moć onda je moć krajnja istina i stvarnost svih stvari.

U IUU-u prikaz Sile je neusporedivo obogaćen te je njen odnos s moći prikazan na način koji više moralno zahtijeva od svojih nositelja. Na primjer, Silin zahtjev za ne-agresijom prisiljava Lukea da ponovno procijeni svoju percepciju ne samo prirode Jedija nego i karaktera Sile. Postajući svjesniji žive Sile, Jedi posvećenik postaje uvučen dublje u etički život i istinu da su sve stvari međusobno povezane i odgovorne jedna za drugu, što je nešto što Sithi, bez obzira na svu njihovu moć manipuliranja Silom, destruktivno ne uspijevaju cijeniti.

Poslušnost 'volji Sile' nije slijepo pomirenje s moćnim, ali moralno nejasnim bogom, i definitivno nije davanje apsolutne važnosti vlastitim željama. Suprotno od toga, to je putovanje u postajanje sve manje sebičnim i odgovornijim za dobrostanje galaksije, ili, osobnije, svojih galaktičkih susjeda. To znači da su vrline međusobne odgovornosti, suosjećanja i tako dalje krajnja životna istina. Sila je povezana s međusobnom zavisnošću i davanjem samog sebe, a ne autonomijom i posesivnošću. Naravno, neizmjerno bogata kršćanska slika trojedinog Boga, onoga koji kao Otac, Sin i Duh Sveti neumorno i beskrajno živi u nesebičnim odnosima davanja samog sebe, nije ona koju Lucas koristi u ovim filmovima. Nediferencirano jedinstvo Sile može učiniti njene etičke zahtjeve nešto više nejasnima pošto ona ne sadrži nikakav pojedinačni identitet u smislu razlike-u-odnosima.[7]

Bez obzira na to, Sila je barem objekt promišljanja Jedija na taj način da Jedi uči usredotočiti se na nešto osim sebe. Ovo je samo jedna od nekoliko karakteristika Sile koja daje bogati potencijal za odupiranje koristoljubivoj konkurentnosti koja postaje tako destruktivna za druge ('tamna strana', put Sitha), umjesto toga ukazujući na vrlinu potvrđivanja životnosti kako bi procvjetao zajednički život svih stvari. Stoga Jediji svjesni Sile igraju ulogu galaktičkih čuvara te (barem u teoriji) žive u odnosima zdrave i neiskorištavajuće međuovisnosti. Oni predstavljaju mir i pravdu u Republici. Stoga kad je predsjednik Ronald Reagan 1986. tvrdio da je 'Sila s nama', zapravo je iskrivljavao etos Ratova zvijezda koji negira jastvo (ili se usredotočuje drugdje).[8] Blagoslov Nove nade 'Neka Sila bude s tobom' izraz je nade za druge, a ne posesivno isticanje sebe. Reaganova je retorika stoga, kao i put Sitha, u neskladu s moralnim zahtjevima Sile. Ona je izraz 'tamne strane Sile' koja je, Lucas objašnjava, 'poput ogromnog raka, živa, zagnojena' kao 'simptom i simbol vrlo bolesnog društva.'[9]

Ratovi zvijezda, dakle, poistovjećuju zlo s poremećenom željom, traženjem onog što se ne može i ne bi smjelo htjeti, dok su zahtjevi 'Dobra' oni koji će popraviti našu želju. Usprkos tome, znati i raditi 'Dobro' nije lak zadatak. Anakin je prikazan kao netko tko zna putove Sile možda intenzivnije, ili barem moćnije, nego bilo koji drugi živući ili mrtvi Jedi. Ipak ne samo da ga to ne sprječava da se okrene tamnoj strani i postane zlosretno iskrivljenje ljudskog bića (Darth Vader), nego su znanje i Sila/moć koju ima upravo te kvalitete koje iskorištava kako bi počinio najdestruktivnija djela protiv samog Jedi Reda.

SLOŽENA MREŽA

U Ratovima zvijezda tema odgovornosti za život – potvrdna briga za sve stvari ima smisla kroz okružujuću i obvezujuću prisutnost Sile u i prema svim stvarima. Sve su stvari simbionti sa Silom i stoga jedni s drugima, povezani međusobno na neki način u složenoj mreži, te bi tako iskorištavati bilo kojeg aspekta tog ustroja za vlastitu dobit značilo znatno riskirati osjetljivu životnu ravnotežu.

Kad je ovako opisana, čini se da postoji više sličnosti između Lucasove Sile i određenih kršćanskih shvaćanja Božjeg prisustva nego što priznaju oni koje zabrinjava njena panteistička kvaliteta. Učenje Obi-Wana da nas Sila 'okružuje, prožima, veže galaksiju zajedno' (NN), upadljivo priziva Pavlove zamisli 'jednog Boga i Oca svih, koji je iznad svih i kroz sve i u svima' (Ef 4:6). Kad kršćani čitaju o Božjoj djelatnosti u vidu Božje prisutnosti u Isusu Kristu (Jn 1:3, Kol 1:14) volja Stvaratelja se shvaća kao da ima spasilački značaj za sve stvari. Ova ideja oblikuje naše razumijevanje ne samo intrinzične vrijednosti i dostojanstva ljudskih bića nego i ne-ljudskih stvorenja. Zlouporeba ljudskih i ne-ljudskih stvorenja tada poremećuje ispravne i plodonosne međuzavisne veze između Božjih stvorenja. Također konačno moramo prepoznati da je Duh Sveti stalna prisutnost kozmičkog i intimnog Stvoritelja koja obnavlja sve stvari. 'Očito,' kaže Bryan Stone, 'Duh Sveti ima određene sličnosti sa Silom Ratova Zvijezda.'[10] Ovo promiče kršćanima koji nesvjesno afirmiraju dualističke kozmologije, te koji vide spasenje u vidu toga da su spašeni od svijeta radi nekog drugog svijeta.

NEOSOBNA ILI UTJELOVLJENA?

No nije li Sila neosobna, i time u sukobu s kršćanskim razumijevanjem Boga, kao što Stone također tvrdi? Svakako osim kod Qui-Gonova antropomorfskog govora o 'volji Sile', obično se o njoj govori u pretežno neosobnim terminima. No moramo priznati da je mnogo kršćanske tradicije same po sebi svjesno metaforične prirode svega što se priča o Bogu. To znači da kad netko priča o Bogu kao osobnom, ili o jednom Bogu kao tri 'osobe', treba se oduprijeti označavanju Boga kao samo još jednog bića. Bog, kao Stvoritelj svega što jest, ne može biti član bilo koje stvari ili klase bića, nego je izvor i cilj svega što je i tako iznad vrste osobnosti koju imaju ljudske osobe ili životinje, ili neosobnosti koju ima kamenje i molekule. Na ovaj način, tvrdi C.S. Lewis, 'kršćani su jedini ljudi koji nude bilo kakvu ideju toga što može biti biće koje je iznad osobnosti.'[11]

Svakako ustrojstvo prisustva Sile cvili pod težinom prevelikog pritiska, pogotovo stoga što ima samo vrlo široku ulogu u filmovima. Ali pojam koegzistencije i međuzavisnosti svih oblika života u Sili može nuditi oslobađajuću alternativu prevladavajućim filozofijama zapadnog svijeta koje naglašavaju važnost pojedinca, te njegovih prava, sloboda i izvora. To da smo mi osobe (naša 'osobnost') ne nastaje izolacijom od drugih kao potpuno autonomnih bića, nego se umjesto toga oblikuje u višestrukoj mreži odnosa. Zavisnost svih stvari na Sili koja oblikuje značenje je tada tema koja odjekuje nečim od kršćanske doktrine da Božje stvaranje čini zdrave skupove moralno odgovornih odnosa.

VEĆI SVIJET

Nakon uspjeha CUU-a, Lucas je otkrio kako je 'ovo upravo vrsta filma koju trebamo. Treba postojati film koji izražava mitološke stvarnosti života – dublje psihološke pokrete načina na koji živimo svoje živote.'[12] Ali Ratovi zvijezda nikad nisu imali namjeru da nude gotovu religiju, te je zato Sila ponešto nejasni spoj različitih stvari. 'Sve što sam htio reći na vrlo jednostavan i izravan način', Lucas otkriva, 'je to da postoji Bog i da postoji dobra i zla strana.'[13] Možda njihova popularnost otkriva više o nekoj potrazi za moralnim apsolutima, te kretanju duhovne potrage od tradicionalnijih oblika u nešto raširenije, apstraktnije i pojedinačnije.

Ipak saga Ratovi zvijezda otvara značajna etička pitanja – što da radimo sa zlim, i kako da ga identificiramo? – na takav način da čak i ako je to 'lagana religija' ostaje podosta važnih etičkih poveznica. To je, naravno, i bila Lucasova namjera barem od 1975. nadalje u njegovim pokušajima da ispuni vakuum nedostatka popularnih izvora za moralne dvojbe mladenačke kulture. Na svoj vlastiti način, nedavna trilogija Ratova zvijezda pogotovo, a moža čak i ranije CUU, pokazuju težinu moralne intuicije, te kad su na svojem teološki najzanimljivijem dijelu potiču nas da duboko promišljamo o najintimnijim i najosobnijim temama – ideji samog čovjeka. Kao bilo koji veliki mit, saga nam može dati, u riječima jednog kritičara, 'gleda „kroz tamno staklo“ u suštinske i istinite stvari. Vrlina, hrabrost, strpljenje, mir, samokontrola, ljubav… Dobra Strana su one.'[14]

 


John McDowell pisao je opširnije o Ratovima zvijezda i duhovnoj istini u svojoj knjizi Evanđelje po „Ratovima zvijezda“: Vjera, nada i sila, u izdanju Westminster / John Knox Press-a, svibanj 2007. Posjetite njegovu stranicu kako biste saznali više i kupili knjigu.

 

 


 

BILJEŠKE

1. Pojedini filmovi izvorne trilogije i prethodnika označeni su akronimima: FP (Fantomska prijetnja, 1999); NK (Napad klonova, 2002); OS (Osveta Sitha, 2005); ANH (Nova nada, 1977); CUU (Carstvo uzvraća udarac, 1980); PJ (Povratak Jedija, 1983).

2. Za aktualne informacije o ovim i drugim stvarima vezanim za Ratovima zvijezda posjetite službenu stranicu, www.starwars.com te www.theforce.net.

3. R. Albert Mohler, 'Vjera vs. Sila', World Magazine 21.1 (Dec 31, 2005), http://www.worldmag.com/mohler/mohler.cfm?id=5923.

4. George Lucas, 'O mitu i čovjeku: Razgovor Billa o Sili i Moyersa i Georgea Lucasa o značenju Sile i istinskoj teologiji Ratova zvijezda', Time 153.16 (26. travanj, 1999);

http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,990820,00.html. Lucas je definirao svoju vlastitu religiju kao 'budistički metodist' [u John Baxter, George Lucas: Biografija (London: Harper Collins, 1999), 165]. 5. John D. Caputo, O religiji (London i New York: Routledge, 2001), 83.

6. John Brosnan, Prvi ekran: Povijest znanstvenofantastičnog filma (London: Orbit, 1991), 181.

7. Kršćanska povijest sama je krcata nenamjernim obožavanjem bogova radi samozaštite, osobne utjehe, te samo-uveličavajuće agresije protiv drugih – na primjer, protiv ne-muških, ne-bijelih, ne-protestantskih, ne-kršćanskih, i svih drugih koji nisu kao 'mi'.

8. U Robert Jewett i John Shelton Lawrence, Kapetan Amerika i križarski rat protiv zla: Dilema pobožnog nacionalizma (Grand Rapids, Mich.: wm. B. Eerdmans, 2003), 26.

9. O tome kako se saga odupire kozmičkom dualizmu, vidi John C. McDowell, Evanđenje prema 'Ratovima zvijezda': Vjera, nada i Sila (Westminster, John Knox Press, 2007), pogl. 3.

10. Bryan P. Stone, Vjera i film: Teološke teme u kinu (St Louis, Miss.: Chalice Press, 200). 135.

11. C.S. Lewis, Puko kršćanstvo (Glasgow: Collins, 1952), 137.

12. U Michelle Kinnucan, 'Čemu nas uče Ratovi zvijezda', Common Dreams.org (10. svibnja 2002), http://commondream.org/cgi-bin/print.cgi?file=/view02/0510-06.htm.

13. U Chris Salewicz, George Lucas izbliza: Snimanje njegovih filmova (London: Orion, 1998), 47.

14. Jeffrey Overstreet 'Ratovi zvijezda: Epizoda III – Osveta Sitha', Kršćanstvo danas (18. svibnja 2005), www.christianitytoday.com/movies/reviews/starwars3.html.


 

© Ovaj članak prvi put se pojavio u časopisu "Third way" te se reproducira ovdje uz dopuštenje urednika.