Koliko biste daleko otišli da spasite vlastitu obitelj? Biste li ubili nekoga? Teret Stuarta St.Paula, veličan kao britanski odgovor na Taken, suočava stanovnika Leedsa Gabea Taylora (Billy Murray) s bandom nemilosrdnih trgovaca ljudima kada otmu njegovu kćer jedinicu.
Gabe vodi dvoranu za boks te posao iznajmljivanja prijenosnih zahoda. Kad se njegov zaposlenik i budući zet Zaf (Stephen Uppal) slučajno popne u jedan od zahoda upravo dok ga kradu, Gabe i njegovi suradnici odjednom se nalaze licem u lice s rumunjskom bandom trgovaca ljudima, koje vodi divlji Cristi (Danny Midwinter). Oni napadnu bandu te povrate i Zafa i ukradene zahode, usput ubijajući jednog od članova bande. Cristi se osvećuje otimanjem Gabeove kćeri Julie (Laura Aikman). Tako Gabe, njegov prijatelj Jed (Craig Fairbrass) i njegov sin Stevie (Sam Kennard) vode tim vlastitih ljudi kako bi je spasili.
Cristi izražava uvriježene osjećaje o stanju moderne Britanije, nudeći Gabeu popis problema, te zaključujući sa sljedećim: „Problem u tvojoj zemlji je taj da je toliko korumpirana pri vrhu, a vi to svejedno ne zovete komunizam. Policija! Ne diraju me! Ne diraju me! Gledaj, veće su šanse da će tebe strpati u zatvor jer si napao mene!“ Dok Gabe pokušava obraniti svoju zemlju, već je uvidio mane sustava provođenja zakona. Požalio se svojim prijateljima da kad bi prijavili otmicu policiji, „bili bismo u različitim policijskim postajama na ispitivanju. To miče nas s ulica te također miče i njih [policiju] s ulice!“ Ako je naša vlada stvarno toliko korumpirana kako tvrdi Cristi te su policijske procedure neučinkovite kao što misli Gabe, možda nije moguće vjerovati da će se išta poduzeti ako to ne poduzmemo sami.
U međuvremenu, film priča priču o drugoj obitelji koja postaje žrtvom Cristijeva okrutna posla. Ewa (Natalie Anderson) je jedna od nekoliko žena prisiljenih na rad u industriji seksa, dok su njihovi muževi, uključujući njenog muža Fryderycka (Zsolt Nagy) zatočeni kao borci u kavezima. Nitko od njih ne smije otići dok Cristi ne procijeni da je 'plaćena cijena za njihov put'. Kako bi to sve nadmašio, Cristi je čak u napasti da proda Ewinu i Fryderyckovu devetogodišnju kćer Carlu (Aleksandra Koblielak).
Ovaj film ocrtava grubu sliku britanskog društva koja nije vidljiva površnom promatraču. Informacije na kraju filma tvrde da oko 4,000 žena stalno radi kao prostitutke u UK-u. Također kaže da prisilno radi oko 12.3 milijuna ljudi. Ovo je okrutna stvarnost i ona se događa nama ispod nosa. Tužno je da mnogi ljudi radije ne misle o problemima koji muče druge ljude te nastavljaju s vlastitim životom, svjesno imajući ove probleme na umu samo kad ih filmovi kao Taken i Teret koriste kao pozadinu za priče o ocu-koji-spašava-otetu-kćer. Oba filma koriste uključenost likova u trgovinu ljudima kako bi pokazali zloću svog negativca, te zapravo ne govore mnogo o samom problemu. To je žalosni rezultat našeg društva usredotočenog na samog sebe, u kojem su problemi drugih ljudi na drugom mjestu s obzirom na našu vlastitu sreću.
Gabe i njegova žena također imaju dva druga sina – Julienog blizanca Sonnyja (Matt Kennard) te drugog brata Karla (Luke Aikman). Oni ne žele imati veze s očevim poslom sa zahodima te odbijaju pričati s njim, pokušavajući se probiti kroz život vlastitim snagama. No posla ima premalo jer se stranim radnicima uvijek može platiti manje. 'Oni uzimaju sve naše poslove jer rade jeftino,' žali se Sonny. 'Tada oni kupuju naše nogometne klubove jer oni imaju sav novac.' Kako bi zaradio višak novca koji mu treba, Sonny se bori u Cristijevim borbama u kavezu, no kad se nađe zajedno s očajnim Fryderyckom, stvari ne idu po planu.
Film otvara mnoga pitanja, te izaziva način na koji se stvari rade i ljudske stavove. Također zapravo ne daje nikakva rješenja. Gabe ne postaje junak boreći se s ljudskom trgovinom. Fryderyck, Ewa, Carla i drugi spašeni su samo kao nuspojava u Gabeovoj potrazi da spasi svoju kćer. Kad ne bi bilo početnog sukoba oko zahoda i Juliene otmice, ovi muškarci i žene postali bi samo dio statistike o svjetskoj trgovini ljudima. Prikazani su uz simpatije – žrtve Cristijevog zla posla jednako kao Julie i Sonny – no nikako se ne mogu spasiti sami. Nakon prve Fryderyckove borbe, Cristi mu obećava slobodu nakon još pet borbi. No što ga sprječava da odluči da šest borbi nije dosta kako bi platio za njihov prijevoz? Ljudi poput njega ne odgovaraju nikome.
Koje su nam onda opcije? Mogli bismo gledati ovakav film i žaliti zbog činjenice da je utemeljen na stvarnom i ozbiljnom problemu. No kome će pomoći žaljenje? Imamo odgovornost da pokušamo učiniti svijet oko nas boljim mjestom; osvijestiti ljude o tome što se događa te pokušati zaustaviti to. Možda je istina da provoditelji zakona rade u neučinkovitom sustavu, no ne možemo odbaciti njihov trud. Mnogi se trude biti što učinkovitiji unutar granica koje im je nametnuo sustav. Ako se ljudi ujedine u naporu da učine pozitivnu promjenu, mogu učiniti da se stvari dogode. Možemo misliti kako jedan pojedinac ne može zapravo promijeniti nešto, no pomislite na sve one ljude tijekom povijesti koji su odabrali stati iza svojih ideala i promijeniti stvari – William Wilberforce, Mahatma Gandhi, Martin Luther King Jr., te mnogi drugi. Nadahnuli su ljude da učine svijet boljim, no sve je počelo s odlukom jedne osobe.
Korijen problema je taj da ljudi poput Cristija neometano uspješno napreduju. Unatoč trudu predstavnika zakona, jako je teško baviti se lancima organiziranog kriminala poput Cristijeva. Možemo – i moramo –boriti se te zagovarati poboljšanje mana u našem sustavu koje lanci zločina koriste za vlastitu korist, no ne postoji način na koji možemo potpuno eliminirati zlo koje zagađuje naš svijet. Samo Bog može iskorijeniti zloću i ponovo stvoriti naš planet kao što je to napravio u početku. U Bibliji on kaže da će suditi zlu i kazniti ga, prije nego što ponovno izgradi zemlju kakva bi trebala biti, slobodna od zla i grijeha. Također je obećao da će oni koji vjeruju u njegovu sposobnost da ih spasi od kazne koju zaslužuju moći zauvijek živjeti s njime u raju. Ovo ipak nije izlika za vjernike da se ne trude donijeti pravdu na sadašnju zemlju. Bog je naredio ljudima da paze na svijet, te je ispravljanje zala dio toga. Wilberforce i King, npr., vidjeli su svoje zagovaranje kraja ropstva i rasne netolerancije kao prirodno djelovanje svoje vjere. Oba su figure iz povijesti koje čak i ljudi koji ne vjeruju u iste stvari kao oni mogu visoko cijeniti zbog posla koji su obavili.
Članak je prvi puta objavljen na Damarisovoj web stranici Culturewatch (www.culturewatch.org). Objavljujemo ga uz dopuštenje autora.
Autor: Richard Blakely © Copyright: Richard Blakely 2011
