„Do ove granice je u redu“, kažu relativisti. „Dokle god držiš svoja mišljenja za sebe, možemo se slagati“. Ali, poštuje li relativist tu granicu kad ti to kaže?

Zamisli lančani sudar automobila na prometnom raskrižju blizu tvog doma. To ne bi trebalo biti teško za zamisliti. Možda ti je čak to vrlo poznato, kao što je to bilo za moju obitelj u lipnju 1997. Sad malo produbi maštu. Zamisli da živimo u svijetu gdje nije tako jednostavno podignuti tužbu protiv nekoga. Umjesto da svi vozači u tišini izmjene brojeve polica osiguranja i krenu svatko svojim putem bez da itko prizna imalo krivnje, svi dotrče do raskrižja da kažu svoju stranu priče: „Izletio si mi ispred auta!“, „Ali, ja sam imao prednost! Zar ne znaš da crveno svijetlo na semaforu znači stop?“. Zatim se i pješaci koju su vidjeli nesreću uključe u raspravu. Također, vozač kamiona iznese svoje precjenjeno mišljenje. Onda se pojavi možda i osoba koja je skrivila nesreću ističući: „Pa, zapravo, ja sam kriv. Razgovrarao sam na mobitel dok sam vozio. Nisam vozio s dovoljno pažnje. Prouzročio sam nesreću.“

Read more...

Intervju: Robert Maričak

"Nažalost, što se tiče korupcije, mi danas ne svjetlimo svijetu. Nismo uzor. Kad ja javno u svijetu kažem da to radim iz principa ili zato što sam vjernik, onda me ljudi uopće ne doživljavaju. Nikad nisu doživjeli da bi se neki kršćanin, katolik ili nekatolik, postavio negativno spram podmićivanja samo zbog toga što je on kršćanin. "

Read more...

Sve ima vrijednost, a prečesto je ona zasnovana na tome koliko netko zarađuje, kakvu odjeću nosi, kakav automobil vozi, kamo ide za praznike, čak i na koji način zarađuje za život. Mjeri li nas Bog tako? Trebamo li mi tako mjeriti sebe i ostale?

Prošle noći mi je progovorio crtić. Izvalio sam se u fotelju, gurnuo kazetu u video, smjestio se ugodno u okruženje lagane zabave. I onda me je pogodilo. Ova buba ima smisla! Dajte da objasnim...
Jeste li ikad gledali Antz? To je priča o mravu radilici zvanom Z-4195, malom buljookom žgolji od mrava, kojeg odgovarajuće interpretira Woody Allen. Z nije poput ostalih mrava.

Read more...

Čini se da nema razlike na kojoj prečki socijalne ljestvice stojimo. Ako imamo puno novaca, ulažemo i želimo više, ako nemamo, ugledamo se na one koji imaju i više od svega želimo brzu zaradu. Često će čini da nema razlike ni ovisno o tome koji je naš svjetonazor. Iako je statistički Hrvatska skoro 100% kršćanska zemlja rijetko tko od nas će se za savjet o financijama obratiti samoj Riječi Božjoj. Napokon, pa što nam crkva ima reći o našem financijskom životu?

Nakon dugo vremena našao sam se ponovo u zagrebačkom tramvaju, onom nekad zvanom čežnja. Stojim iza vozača i kroz staklenu pregradu promatram upravljačku ploču, pomalo  ponosan na naše ljude koji su to sve osmislili. A onda sam ih ugledao. Pokraj vozača je zajedno sa mnom u vožnji uživalo i nekoliko stranica zagrebačkih novina Metro. Sa stražnje stranice mi se smješila neka 'vidovita' gospođa čije sam egzotično ime nažalost zaboravio. No nisam zaboravio ono što ona potpuno besplatno nudi i meni i drugim čitateljima - talismane koji će riješiti sve vaše financijske probleme.

Read more...

Uslijed raznih povijesnih, političkih, kulturoloških i ostalih utjecaja, blagdan Isusova rođenja, znan kao Božić, vremenom je baš kao i sama kršćanska vjera, trpio razne oblike pojednostavljivanja i iskrivljavanja. Ipak, unatoč općoj masovnosti njegova obilježavanja na svjetskoj razini taj kršćanski blagdan možda nikad kao danas nije bio toliko daleko od svoje biti. U suvremenom svijetu Božić je mnogima tek prilika za slobodne dane na poslu, za božićnu kupovinu, za susret s Djedom Mrazom, za okupljanje obitelji oko jelke i razmjenu darova, za dobar provod, za svrstavanje u nacionalne, vjeske i druge skupine te čitav niz raznoraznih proizvoljnih tumačenja manje ili više nespojivih s istinskim značenjem tog, iza Uskrsa najvećeg, kršćanskog blagdana.

Read more...

Kad sam pročitao tu famoznu knjigu, nije bilo teško razumjeti zašto je postigla takav golem uspjeh. Ne iznenađuje da je autor, Dan Brown, jednoć predavao kreativno pisanje na višoj školi, jer je dobro uočio što prolazi na tržištu. Ukomponirao je sve te slasne, intrigantne sastojke u svoje fiktivno djelo.

Knjiga počinje krvavim ubojstvom u Louvreu. Počinitelj je duševni bolesnik koji radi u službi kontroverzne rimokatoličke prelature Opus dei. Spreman je ubiti nemilosrdno da bi spriječio razotkrivanje mračnih crkvenih tajni. Glavni junak, američki povjesničar i erudit Robert Langdon, uvučen je u istragu kao sumnjivac, a zatim vodi vlastitu istragu bježeći pred francuskom policijom. Ta njegova istraga raskrinkava zavjeru za zavjerom. Razotkriva i drevne »tajne« stoljećima skrivene u mračnim kuloarima povijesti, sve dok ih ne rasvijetli Brownov junak. Da bi otkrio »istinu«, mora odgonetnuti brojne simbole, zagonetke i kodove, ostavljene za njega da se te tajne ne bi izgubile zauvijek. Tijekom istrage Langdon ulazi u trag legendarnomu skrivenom blagu. Radnja se kreće vratolomnom brzinom od mjesta do mjesta, od pogibije do pogibije. Napetost raste do samoga kraja kad Langdon otkriva tajnu Svetoga Graala.

Read more...

Prema Brownu židovstvo je sakrilo svoju pravu, izvornu tradiciju svete ženstvenosti patrijarhalnom zavjerom. U svetinji nad svetinjama, naime, Židovi su se klanjali ne samo Bogu nego i njegovoj ženskoj družici, Šekini! Uz to su u Hramu prakticirali ritualni seks! Poslije su židovski šovinisti izvitoperili svoje mnogoboške početke i uklonili svaki trag ženskosti iz svojega poimanja božanstva.

Read more...

Marija Magdalena važan je lik u Brownovoj knjizi. Potrebna mu je kao oko u glavi. Točnije, potreban mu je njezin brak s Isusom. Bez njega cijela radnja pada u vodu. Problem je da nigdje nema pisanog traga o tom braku. Browna, međutim, nedostatak dokaza ne sputava. Poseže za crkvenom zavjerom. Petar nije mogao smisliti Mariju pa je on, skupa s ostalim apostolima, sve uspio zataškati. Mariju je toliko preplašio da je, trudna, pobjegla u Francusku. Crkva je nastavila živjeti u paranoičnom strahu da će se ta strašna tajna otkriti. Stoga je uništila (gotovo) sve pisane tragove i uložila dugotrajni napor da pronađe i uništi Isusovu tajnu lozu.

Read more...

Prema Brownu Isus je bio samo čovjek a nipošto bogočovjek, kako je svekoliko kršćanstvo vjerovalo kroz stoljeća. Stoga su kršćani sve do sada živjeli u zabludi! Prevarila ih je sustavna varka crkvenih vlasti tijekom stoljeća. Lik u njegovoj knjizi izjavljuje da su Isusovi sljedbenici vjerovali da je on obični smrtnik sve do Nicejskog sabora 325. g. Odluka o Isusovu božanstvu donesena je glasovanjem! Sve je to bilo maslo novoobraćenoga cara Konstantina koji je predsjedavao na tome saboru.

Read more...

Je li Crkva skrivala tajnu Isusova braka zato što je Isus njoj predao vodstvo? Za tu tezu (za razliku od ostalih) Brown ima nekakvu potporu iz akademskih krugova. Neki stručnjaci, koji predaju na znamenitim američkim ustanovama, zagovaraju sličnu ideju. Tvrde da smo iz antike naslijedili samo »službenu verziju« kršćanstva koja ne priznaje raznolikost prvobitnog kršćanstva. Budući da pobjednici pišu povijest i uništavaju heretičke zapise, rano kršćanstvo vidimo samo kroz prizmu nicejskog pravovjerja. I to je pravovjerje patrijarhalno. Prema njima početni su oblici kršćanstva bili mnogo otvoreniji prema ženskom poimanju Boga ili bogova. Čak tvrde da je Isus bio radikalni feminist! Na sreću, po njima, preživjela su gnostička evanđelja koja nam daju nove uvide u raznolikost rane Crkve prije pojave silom nametnutog pravovjerja. Među ostalim, govore nam da je Isus, sluteći svoju smrt, predao odgovornost za buduće vodstvo Crkve u ruke Marije Magdalene, izazivajući pri tome Petrovu ljubomoru. Što kazati na sve to? Idemo redom.

Read more...