Snovi se doista ponekad ostvaruju. Godinama sam sanjala o zemlji koja se odmara na moru daleko od mog rodnog grada. Sjećam se da sam prije nekoliko godina pisuci neku priču, napisala da ljudi sa juga čeznu za ljudima sa sjevera. Ja sam bila jedna od njih, godinama sam čeznula za sjeverom. Pogotovo Sjevernom Irskom. U biti za Irskom općenito. Sad sam već godinu dana “gore”, na sjeveru, u Dublinu. A ponekad odem i do Belfasta i Sjeverne Irske.

Read more...

 

Mašta nas može odvesti na daleka putovanja. Ipak, putovanje na koje sam išla prije nekoliko tjedana nije bilo takvo – umjesto maštom putovala sam avionima, otocima, gradovima i iz Dubina sam stigla u – Makedoniju! Tko bi rekao da ću ikada tamo ići.

 

Read more...

Jesen je. Lišče šarenih boja leprša na vjetru; ptice plešu svoj ples u ritmu padajućih listova, a kiša u oblacima ponekad gleda na tu igru daleko ispod oblačnih visina koje skrivaju vedro jesenje nebo. Nedaleko od moje kuće u Dublinu jedan list ostavio je trag u kamenu, otisak koji nosi svoje tajne. Vidjela sam ga prije nekoliko tjedana šetajući jedne večeri. Otisak lista u kamenu. Bas neobično! Nažalost, mnoga srca su također ukamenjena ovih dana. Svatko od nas ima vjerojatno bar dio srca u kamenu ili zaleđen u bolnim sjećanjima iz naše osobne prošlosti. Oslobađanje srca iz kamena može biti bolno kao i mnoga iskustva iscjeljenja, no Bog nam kroz Bibliju obećaje novo srce. Isus je svojim životom pokazao put ka otkupljenju naših srdaca, On sam je to otkupljenje. Na križu On mijenja naše izranjeno srce za svoje Sveto srce. On uzima nasu grešnost, izranjenost i donosi ljubav koja lijeći i obnavlja slomljena srca.

Read more...

Prijateljica iz Belfasta me potakla da razmislim o svojoj molitvi za ovaj advent. Tema koja me zaokuplja ovih dana je ta da kraljevstvo nebesko pripada djeci. A i u Narniju su išla djeca. Nešto ima u tome. Sa razlogom su Isus, C. S. Lewis i mala Tezera govorili o potrebi da budemo kao djeca. Narnija je poput molitve, ona nije samo mašta. Ona nas, kao i molitva, vodi u tajne Neba. Narnija je jako izazovna, i iz nje ne izlaziš isti, već malo zreliji i mudriji. Zašto djeca idu u Narniju? Zašto je Aslan nekima od njih rekao da neće više doći u Narniju "jer su preveliki"? Iskreno, nemam pojma. No znam da smo kao dijete spremni rasti, istraživati. Kao dijete Oca na Nebu, imam povjerenje da On sve vodi, i ne moram sve razumjeti, jer ni ne mogu. Narnija me uči da su Božji putevi doista iznad mojih, no i daje mi nadu da je "Bog na potezu", On ima plan. Kao sto je to i pokazao prije 2000. godina kad je Isus došao na svijet. I tako, na kraju osim razmišljanja, odlučila sam i napisati svoju molitvu, molitvu Nebeskom Ocu:

Read more...

Često bih molila Franjinu molitvu za mir, ali taj put nisam ju mogla moliti. “Daj da nosim ljubav, tamo gdje je mržnja; oprost gdje je rana; vjeru gdje je sumnja; nadu gdje je očaj; svjetlo gdje je tama; radost gdje je tuga.” Mogla sam samo izustiti “Gospodine, učini me znakom svoga mira”, no ono sto sam imala u sebi su bili upravo sumnja, očaj, bol i tama. Bio je to trenutak sljepoće; kao da se svako svjetlo u gradu iznenada ugasilo. Nedavno sam čula kako je Majka Tereza rekla da Bog treba nasu samoću, prazninu i krotkost. Za tim on čezne, a ne za našim užicima i ugodama. To je i bilo jedino što sam Mu tada mogla ponuditi. Sve za što je Franjo molio odjednom se pokazalo kao dar. Ako ikada i imam ljubav, oprost, vjeru, nadu, svjetlo i radost, oni ne dolaze od mene, već od Boga koji ih jedini ima u izobilju te ih dijeli svakome po potrebi.

Read more...

Često razmišljam i molim za jedinstvo kršćana. Nedavno mi je tako maštajući i moleći došla svježa misao o jedinstvu na koje nas Isus poziva u Ivan 17. Pomislila sam kako bi bilo divno da crkve teže za jedinstvom kao što mladenci čeznu jedno za drugim u pripremama za vjenčanje. Kada bismo bar gledali jedni na druge očima zaljubljenih! Kako bi to bilo divno. Vjerujem da bi se Isus radovao. No samo nas molitva može odvesti na put takve ljubavi. Čežnja za vjenčanjem crkava dolaze iz srca koje je blisko Isusovom Srcu, a molitva omogućuje tu bliskost.

Read more...

Danas mi je bio jedan od onih dana koji bude inspiraciju. Poanta je bila u tome da sam jednostavno polako prolazila kroz svaki dio dana, nije bilo žurbe. Odmorila sam se. Shvatila sam da opet neću stići na jutarnju misu pa se nisam ni probala žuriti. Bila sam na kavi kod isusovaca i pričali smo o pozivu - ne telefonskom - o Božjem pozivu.

Read more...

 

Proljeće je. Kiša natapa zemlju plodnim kapima, a sjemenje klija od te punine. Cvijeće je počelo oblačiti krošnje. Kupčići cvijeća radosno pjevaju pjesmu proljeća. Pjesma je to života i radosti u jednostavnosti njihova postojanja. Mi često ne cijenimo sijanje sjemena, ćak i kada je sjeme dobro. U doba instant proizvoda previše smo nestrpljivi čekati na njihov rast. Znam da ja ponekad jesam. No, nedavno sam se sjetila kako je u mom djetinjstvu moja teta posijala sjeme vjere u mene koje je dugo čekalo da počne rasti. Čini se da je ipak dobro sijati sjeme, dobro je biti strpljiv dok čekamo da to sjeme izraste.

 

Read more...

 

Zanimljivo, proljeće dolazi u Irsku ranije nego u ostale dijelove Europe, čak i prije nego li dođe u Sjevernu Irsku! U Irskoj proljeće počinje 1.2., na blagdan Sv. Brigite, i tek nakon sto se cijela zelena zemlja ogrne proljetnim perjem, ono se proširi po Europi. To proljetno širenje je počelo danas! Jeste li primijetili? Svakojake ptice su nosile cvijeće preko kanala, preko brda i dolina, a pjesma im je ispunila zrak tako divnom melodijom da je nebo plakalo od dragosti ... Zato smo mi tu u Dublinu danas imali kišan dan!

 

Read more...

 

Razmišljala sam o uspjehu i shvatila da meni i ne znaci bas puno. U biti, ja sam redovito shvaćala da uspjeh ovisi o tome koliko novaca imaš i koji ti je status u društvu, a kako nisam baš osoba od novaca, mislila sam si da mi uspjeh kao takav i nije baš bitan. Kako sam se prevarila! Nije da mi nije bitan, nego je za mene uspjeh nešto skroz drugo.

 

Read more...