Bio sam u Waterstonesu neki dan – i nisam kupio ništa! Nevjerojatan pothvat. No ne zbog toga jer nisam došao u iskušenje. Tolike police krasnih knjiga koje bih mogao pročitati jednog dana…

Jedna od lijepih stvari koje Waterstones radi već godinama, čak prije no što je postao komercijalan i ogroman, je to što daje osoblju priliku da ostavljaju kratke poruke na svojim omiljenim knjigama. Ne sjećam se da li su te male kartice uvijek govorile isto, ali pomalo me dotaklo ovo – ispod svake preporuke, kartica pita onoga tko se uključi da objasni „kako se osjećam zbog ove knjige…“

Hmmm.

Vjerojatno me to dirnulo jer sam bio usred malog projekta za online program medijske uključenosti, koji je vodio veliki Lars Dahle iz Gimlekollena. Želio je da napišem popis pitanja koje treba postaviti kada se čita bilo koji roman, u svrhu toga da se pozabavimo s njim na uključeni i misaoni način. Kasnije ću raditi isto o tome kako slušati albume.

Naravno da osjećaji jesu ključni, ako ne i temeljni faktor u tome zašto čitamo. I slažem se da je teško smisliti samo jedno pitanje koje će obuhvatiti sve pri označivanju knjiga – naposljetku, prostor između polica velik je samo nekoliko centimetara. No stvarno ne mislim da je ovo idealni pristup. Nešto poput 'zašto biste trebali pročitati ovu knjigu?' bilo bi puno bolje… Korisnik tada može pisati o emocionalnom učinku knjige ako je to za njega ili nju ono glavno što ga se dojmilo. No mogli bi postojati i drugi savršeno dobri razlozi za čitanje.

Ovo pitanje ipak otkriva mnogo toga, te govori puno o našoj kulturnoj klimi. Čini mi se da se cijeli naš pristup životu, od osnovne škole nadalje, temelji na emocionalnim reakcijama. Možda je to zato što smo odustali od mogućnosti da postoji istina – ne nužno zbog partizanskog, ideološkog protivljenja (iako je i to istina za neke). Možda više zbog očaja radi prijašnjih propalih pokušaja.

Kao rezultat toga, u zapadnjačkoj kulturi, učimo osjećati, ne učimo misliti. I radnje knjiga su jedne od načina kako da se uključe naše emocije… i tako se navučemo. Zašto bi inače oglašivači trošili toliko vremena na stvaranje 'radnji proizvoda'? Što je još više zabrinjavajuće, zašto voditelji kampanja ulažu toliko truda u stvaranje 'političkih narativa' za svoje izborne kandidate?

Bilo kako bilo, ako to išta vrijedi, evo moje liste. Siguran sam da postoji puno drugih stvari koje bi netko mogao pitati i uključiti – ali ovo je bio početak…

20 pitanja koje trebate pitati o romanima