Radi se o bračnom paru. Tog dana im je godišnjica braka. Ustaju, čestitaju jedno drugom i zajedno odlaze na posao. Suprug prebaci suprugu do njenog posla, ali on ne odlazi na posao, nego se vraća doma jer je tog dana uzeo slobodan dan. Uzeo je slobodan dan da bi mogao u miru za suprugu spremiti svečani ručak koji bi je trebao dočekati kad se vrati umorna s posla...

Razgovaralo se o duhovnoj poeziji. Kad je došao red na mene, rekao sam: - Kao prvo, smatram da to ime ne odgovara stvarnosti jer je pojam duhovne poezije puno širi od onoga o čemu Vi govorite. Držim da bi to trebalo zvati poezija kršćanskog nadahnuća. Iz svog kršćanstva pišeš o onome što pišeš. Kao drugo, smatram da bi takva vrst poezije trebala izbjegavati uobičajene i banalizirane izraze. Netko nije veliki kršćanski pjesnik ako se rastopi pred krasotom Majke Božje, ako plače nad mukom Kristovom na tvrdom drvu križa ili ako žali kako je dobrim kršćanima teško u ovoj suznoj doli gdje neprijatelji duše kolo vode. Držim da bi trebalo te činjenice iznijeti na drugačiji, prihvatljivi način. Izričito spominjanje određenih stvarnosti u ljudima opterećenim predrasudama stvara zid koji sprječava da se čuje poruka. Kao treće, smatram da bi poeziju kršćanskog nadahnua trebalo darovati kao svoje stihom utjelovljeno iskustvo, a ne kao prisilu i spas od besmisla. Prepričavat ću Vam pjesmu "Isus u posjetu kod nas(II)" koju ja držim tipičnom pjesmom kršćanskog nadahnuća.

Radi se o bračnom paru. Tog dana im je godišnjica braka. Ustaju, čestitaju jedno drugom i zajedno odlaze na posao. Suprug prebaci suprugu do njenog posla, ali on ne odlazi na posao, nego se vraća doma jer je tog dana uzeo slobodan dan. Uzeo je slobodan dan da bi mogao u miru za suprugu spremiti svečani ručak koji bi je trebao dočekati kad se vrati umorna s posla. Vrativši se doma, prihvaća se detaljno isplaniranog kuhanja, ali nevješt kućanskim poslovima, slabo napreduje. Ne gubeći volju i dalje radi, i dalje niže neuspjehe. Meso je zagorjelo, kolači su ostali sirovi, a nered je bio kao u reklamama. I taman kad je krenuo spasiti što se spasit dade, supruga ulazi u stan. Molila je da je puste ranije s posla da bi mogla u miru za supruga spremiti svečan ručak koji bi da trebao dočekati kad se vrati umoran s posla. Nered u kuhinji je zaprepasti, ali se ne naljuti, nego, razumjevši što je suprug htio učiniti, zagrle se, poljube i zajedno naprave nekoliko sendviča koje uslast pojedu.

I time završava pjesma "Isus u posjetu kod nas (II)".

Netko se može upitati gdje je tu Isus. Netko može reći da je naslov krivo stavljen. Ali ne! Suprug je naumio spremiti svečani ručak zato jer voli svoju suprugu. Supruga je naumila spremiti svečani ručak zato jer voli svog supruga. Isto tako se nije naljutila našavši nered u kuhinji jer ga voli. I sendviče su pojeli u slast jer su ljubavlju začinjeni. Sve što su činili, činili su iz ljubavi. A gdje je ljubav prisutna, ondje je i Bog. Jer Bog je ljubav.